SMITA KRSNA SWAMI - LEKCIJA:                                                      FOTOGRAFIJE
                   Čitamo iz Bhagavad-gite kakva jest, poglavlje 3, stih 16.
         Dakle, ljudski život je namijenjen samospoznaji. Ne zadovoljavanju osjetila.  Biti će zadovoljavanja
         osjetila - nema problema - ali to nije cilj života. Cilj je samospoznaja. Mamonistima, o kojima Srila
         Prabhupad govori, je cilj života zadovoljavanje osjetila. Ovdje Srila Prabhupad kaže kako oni imaju
         filozofiju "teško radi i uživaj u osjetilnom zadovoljstvu". Na nekim mjestima Srila Prabhupad kaže -
         "bolje je raditi, nego ne raditi ništa".  Bolje  da  radimo  nešto, nego da ne radimo ništa.  Dakle, ...
         radite nešto. Možemo imati pobožne osobe koje žele zadovoljiti svoja osjetila i za njih cilj života je
         zadovoljenje osjetila.  Ali  oni  upotrebljavaju žrtvovanja i religiozne ceremonije samo kao način da
         dođu do zadovoljenja osjetila.  Njihovo  shvaćanje  jest  -  "dobro je da dam milostinju, dobro je da
         idem u crkvu, jer ću tako postati bogat". I onda možete uživati u životu. I to je tradicionalni Vedski
         koncept  ljudskog  života.  Dharma,  artha,  kama  i  onda  moksa.   Zaboravljaju  na  moksu.   Ili
         upotrebljavaju izraz moksa za osjetilno uživanje. Dakako, to je bolje nego ništa.  Barem  u  teoriji
         postoji neka ideja,  da bi tijekom vremena trebali doći do  mokse,  do  oslobođenja.  Ali  je  često
         moksa zaboravljena. I tako dobijete materijalističko religiozno društvo.  Možemo  reći,  oni  mogu
         biti ili kršćani  ili  hindusi.  Možemo  vidjeti  da  hindusi  mogu  biti  poprilično  materijalistički.  Na
         nekakav pobožan način.  Ljudski  život  je  namijenjen  samospoznaji  i  prije  ovoga,  govori  se o
         sistemu žrtvovanja,  sistemu  koji je ustanovio sam Svevišnji Gospodin.  Za  pročišćenje  ljudskog
         života i za dovođenje povoljnosti.  Napravite  žrtvovanje i onda na taj način stvari postanu  povoljne.
         Ako ne radite nikakvo žrtvovanje,  ovdje  kaže,  zasigurno  vodite  život  pun  grijeha.  Možemo  se
         upitati - "što to znači?". Možemo reći - "znači da ste lopov".  To znači - "uzimati nešto, bez da  to
         platimo". Dakako, možda ste platili u vašem prošlom životu tako da ste činili pobožna djela i tako
         sada imate raznoraznih povoljnosti.  Ali  još  uvijek  se  očekuje  od  vas  da  nastavite  taj proces
         vraćanja duga. Na drugi način postajete grješnik, lopov. Lopov biva kažnjen.  Tako, moderni lopovi
         se mogu izvući na razne načine.  U modernom društvu,  što je veći lopov - lakše se izvuče.   Tako
         da mogu, kako se kaže, ukrasti cijelu državu.  Dakako, materijalističkoj policiji se može desiti da
         ne može uloviti sve lopove,  ali  kozmička policija ulovi sve lopove.  Dakle kaže - takva osoba koja
         ne vrši žrtvovanja,  živi  samo  za  zadovoljavanje  osjetila.  To je lažni,  egocentrični način života -
         "jedino što vrijedi,   je zadovoljenje mojih osjetila".  Zar nije da ta osoba ne čini nikakva žrtvovanja,
         za nikoga?  Pa,  imaju svoja božanstva, kao npr. motocikli na ulici.  Možemo reći da su motocikli
         simbol  sebičnog  demona  -  "ja  sam na svom motociklu i mćan sam i vozim se kud god želim".
         I  onda  pokupite  neku  damu  na  cesti.   To je,  kako bi rekli,  vrhunac  materijalističkog  života.
         Dakako, motociklisti su fini ljudi. Ali ne svi. Poput "Anđela pakla". Što znam iz Švedske.  Oni  su
         loši. To je kultivirano zlo. Poput Hiranyakasipora modernih vremena.  Koji  izazivaju čak i autoritet
         države.  Oni  žive grešno,  zato jer jedino što vrijedi je zadovoljenje njihovih osjetila.  Generalno,  u
         ljudskom društvu  postoji takva stvar koja se zove brak.  Možemo  reći,  da  je  brak,  također,  za
         zadovoljenje osjetila.  Ali  postoji  žrtvovanje.  U  vedskoj  kulturi  postoji  žrtvovanje  i  tada  bivate
         vjenčani.  Na jedan pobožan način vaše zadovoljenje osjetila se ekspandira.  Žrtvovat'  ćete  se za
         svoju obitelj.  U krajnjoj liniji takvo žrtvovanje bi trebalo biti za Krsnu.  U  materijalističkom  društvu
         ljudi mogu biti vjenčani,  ali ne moraju biti svjesni Krsne.  Ali  ipak  postoji  neka obaveza - "nisam
         samo ja,  tu  su i žena i djeca o kojima se trebam  brinuti".  Na  taj  način  morate  izaći  malo  iz
         ekstremnog egocentrizma.  Takav  način  ekstremne  sebičnosti  se  nastoji  danas  propagirati u
         društvu internet  tehnologije.  Uopće  ne  postoji  obitelj.  Barem  ne  na  takav  način,  na  koji  je
         poznajemo.  Vjerujem  da  u  takvom  bračnom  odnosu dobijate nešto,  ali isto tako morate i dati
         nešto.  Muž ponudi ženi neki vid uživanja,  ali isto tako žena mora i mužu nešto dati.  Ne dobijate
         sreću za ništa. Morate platiti cijenu. Možemo reći da postoji taj princip žrtvovanja.  I onda to malo
         proširimo,  vidimo  da  dobijemo  toliko  mnogo  stvari,  pa  moramo  dati  isto  jako  puno  u znak
         zahvalnosti za ono što dobijemo. Poput države; može biti da država nije vlasnik stana, ali moramo
         platiti struju,  vodu i druge režije.  Od vas se očekuje da platite neki porez.  Zauzvrat očekujete da
         ćete dobiti neku zaštitu,  trebale bi biti škole,  socijalno osiguranje...  S  jedne  strane država koja
         dobija od ljudi koji žive u njoj,  ali  isto tako bi trebala i dati ljudima.  Dakako,  tada  pomišljam  na
         ISKCON.  To je jedan zanimljiv fenomen.  S jedne strane  dajemo  društvu,  ali  društvo  često  ne
         uzvraća.  Možemo reći da je sve za Krsnu.  Ali  to se često može koristiti kao jedna isprika da ne
         marimo za naše društvene povoljnosti. Dakle to je država. Isto tako, imamo veliku državu - svemir,
         i od nas se očekuje da platimo nešto.  Zauzvrat onome što  dobijemo  -  sunčeva  svjetlost,  kiša,
         zrak, svježa voda...Dakle,vedsko žrtvovanje je namijenjeno za zadovoljenje Svevišnjeg Gospodina.
         Ovdje  Srila  Prabhupad govori, da Svevišnji Gospodin stvara jedno uređenje za našu egzistenciju.
         Polubogovi su,  da tako kažemo,  upravljači tog  uređenja.  I  stoga  u  Vedama  obožavaju  razne
         polubogove.  Ali  sve  je  namijenjeno  za Krsnu.  Ljudi su davali kraljevstvu,  zato jer su,  zapravo,
         voljeli svog kralja.  Znali  su  da  će  ih  on  zaštititi  kad  im je to potrebno.  I  zato  žrtvovanje  za
         Gospodina Visnua na jednom nižem nivou može izgledati kao sklopljeni posao, ali na višem nivou
         to je  stvar  ljubavi.  Žrtvovanje  postaje  način  ispoljavanja  ljubavi.  I  onda  možemo  reći  -  "bez
         žrtvovanja, kakva je to vrst ljubavi, ako se nisam spreman žrtvovati za osobu koju volim,  onda što
         je to?"  Onda  je  to  samo  sebičnost.  Onda  to  odlazi na druge nivoe.  Dakako,  iako  je  ljubav,
         žrtvovanje može biti posao. Muž ili žena razmišljaju - ako mu dam toliko, dobit' ću toliko zauzvrat.
         Ili - "dajem toliko državi, toliko ću dobiti nazad. Ali neću dati više nego trebam".  Ili - "dajem  toliko
         Krsni, ali ne više. 16 krugova je dovoljno. Ne više. Ako se mogu izvući samo sa 16 krugova, sretan
         sam sa tim.  I Krsna bi trebao biti zadovoljan.  Jer je  dobio  svoju  potrebu.  I  tada  bi  me  trebao
         usrećiti".  Nešto  poput  toga - poslovni  ugovor.  Ali žrtvovanje bi trebao biti akt ljubavi.  U svakom
         slučaju,  trebali  bi davati ne zato što očekujemo nešto nazad,  već iz dužnosti i iz zahvale.  Tada
         bit' ćemo puno  sretniji.  Sve će biti bolje u odnosima,  u odnosu s državom,  u  našem  odnosu  s
         Krsnom.  Dakako, znamo da ono što Krsna želi je naša ljubav.  I u jednom smislu,  možemo reći,
         da pokušavamo dati nešto što nemamo.  Ili  Mu  pokušavamo  dati  nešto  što  želimo zadržati za
         sebe.  Želimo  zadržati  ljubav  za  sebe - "Ja  želim biti ljubljen.  Zašto me nitko ne voli?"  Svatko
         pokušava naći nekoga,  tko  će  ga  voljeti.  To  je  materijalni svijet.  I ponekad netko nađe nekog
         drugog i onda postoji malo ljubavi.  To je velika stvar.  Poanta je - da bi mi dali svoju  ljubav  Krsni,
         ili pažnju,  i bili spremni žrtvovati se za druge,  to ćemo dobiti nazad.  Onda možemo reći - postoji
         ljubav. Tada postoji sreća. U krajnju ruku, to je u vezi s Krsnom. Ali, također se odražava na našu
         materijalnu egzistenciju.  Ponekad se može činiti da su bhakte malo grubi u svom propovijedanju.
         Ali s druge strane poprilično su nesebični - ne žele ništa za sebe.  Zapravo  žele  dati nešto.  Žele
         dati prasadam,  knjige ili nešto drugo,  i obično,  kada žele dati stvari poput takvih,  sve  je u redu.
         Ali u jednom trenutku naglasak se vraća na pitanje da trebamo dobiti nešto. Trebamo dobiti nešto
         od osoba koje nisu bhakte,  za osobe koji nisu bhakte.  Tada, umjesto da dajemo, uzimamo.  Ali
         ideja je da pokušavamo dati nešto.  Pokušavamo  im  dati milost Gospodina Krsne.  Ali  zato  što
         smo uvjetovani,  dolazimo iz uvjetovanog zaleđa,  nismo  toliko  čisti  u  našoj  namjeri.  Vrlo  lako
         padnemo u stanje kada smo više zainteresirani za primanje, nego  za  davanje.  S  druge  strane,
         ako  smo čisti u srcu,  znamo  da  osoba  treba  dati  kao  žrtvovanje,  kao  jedan  akt  ljubavi  za
         Svevišnjeg Gospodina.  Tada  trebamo shvatiti,  da bilo što,  što  daju,  je  u  redu.  Na  počecima
         pokreta, kad bi izlazili na ulicu, u Hari namah,dijeliti knjige, uvijek smo razmišljali tako. Pitali smo
         ih da daju donaciju za časopis. Ako nisu dali dovoljno veliku donaciju da bi otplatili časopis,  onda
         smo tražili bilo koju donaciju.  Čak  i  ako  je 1 lipa  ili  10 lipa,  bilo  što.  I osoba bi rekla  -  "to je
         smiješno".  Tada bi rekli - "ne,  ne,  ne,  to je super,  to je u redu,  to je dobro za vas".  Osoba  bi
         rekla - "ne, ne, ne, ne", i onda bi ih opet pitali - "barem recite Hare Krsna". I onda bi osoba rekla -
         "o.k. - Hare Krsna!".  Tada bi izgledali sretno.  I mi bi bili sretni.  Osoba je dala nešto Krsni.  Tada
         nije  bilo  samo - "nisu  ništa dali za Krsnu,  rekli  su  samo  Hare  Krsna".  Ne,  osjećali  smo  to
         zadovoljstvo,  dali su nešto za Krsnu - rekli su Hare Krsna.  Dakako da osoba može dati više.  To
         se može dogoditi kasnije tijekom tog dana ili tijekom tog života.  Generalno  govoreći,  bhaktama
         se sviđa dati.  Tada  karmiji vole dati nešto zauzvrat.  Ako iskreno osjećam da mogu nešto dobiti,
         onda želim nešto dati, jer je to izmjena ljubavi. U krajnjoj liniji, trebali bi željeti dati Krsni.  I  Krsna
         želi dati zauzvrat. Dat' će nam svoju milost. Ali On ima višu perspektivu. On može željeti uzeti sve
         nepotrebno od nas. Ili možda ne. On može razmišljati - "Uzet' ću to što može spriječavati duhovni
         napredak te osobe". Zato su u Indiji pažljivi s Krsnom. Može početi uzimati sve njihove materijalne
         vezanosti. Možda to nije ono što uistinu žele.  Ali znaju da se može dogoditi.  U krajnjoj liniji, ono
         što Krsna želi je naša ljubav. Ako ima ljubavi, bit' će i žrtvovanja.  Možemo reći, da ćemo skrenuti
         s našeg puta, kako bi napravili nešto za zadovoljstvo osobe koju volimo.  Nećemo  samo napraviti
         minimum, nego ćemo nastojati napraviti maksimum. Kad smo mladi izlazimo van i dajemo sve za
         Krsnu kao brahmacary ili brahmacrini.  Kasnije  možda  nećete biti u stanju dati na isti način.  Ali
         možete biti u stanju dati na drugačiji način.  Svima nam se sviđa davanje.  Dati  dobre  stvari  koje
         imamo. To je jedan akt ljubavi, akt žrtvovanja. Ali ako nije iz ljubavi, onda postaje suho žrtvovanje,
         nema nektara. Vidimo da veliki sveci i sadhui, žrtvuju materijalne udobnosti za zadovoljstvo Krsne
         kako bi i dalje meditirali na Krsnu.  Ne moramo žrtvovati materijalnu udobnost,  ali  ako znamo da
         će to učiniti našu meditaciju na Krsnu boljom, možemo to učiniti.  "Nije da sam vrlo velik zato što
         sam vrlo odvojen". Ili - "pokazat' ću vam svima  koliko  sam  odvojen".  "Tada  će  me  svi voljeti.  I
         poštivati me".  Možete  se  odvojiti  od nečega,  zato što vam može pomoći u meditaciji na Krsnu.
         Tada možemo reći da je to akt ljubavi. Ne djelujemo zbog lažnog ega, ponosa ili prestiža.  Ljubav
         ili žrtvovanje znači izlaziti iz lažnog ega. Ili te lažne egocentričnosti.  I postati uistinu egocentrični.
         U modernoj psihoterminologiji,  taj  pojam  se naziva "biti samosituiran".  To je ono o čemu Krsna
         govori  Bhagavad-giti  -  biti  samosituiran,   biti  situiran  u  samome  sebi.   Tada,  kaže,  nećete
         uznemiravati ništa.  I  ako  je  najveća nevolja biti ćeš miran.  Zato jer si situiran na pravilan način.
         Situiran si u samom sebi kao vječni sluga Krsne.  I  stoga  ne  trebaš  razmišljati ni o čemu.  Nisi
         toliko vezan za materijalne nazovi-sigurnosti.  S druge strane,  ne moraš se uopće odvojiti od njih.
         Možeš biti odvojen jer si situiran u istinskom sebi.  To  je zrela osoba koju smo sreli u bhaktama.
         Trebali bi se truditi sa time.   Biti  samosituiran,  biti  situiran u predanom služenju Krsni.  To  nije
         stvar karma-kande,  da ću učiniti toliko - "ako učinim toliko,  ili ako se odvojim toliko,  onda  sam
         veliki bhakta". Poanta je da kada ste zapravo u ljubavi prema Krsni, onda ste veliki bhakta. Onda
         je dovoljno da samo ponudite cvijet, list ili vodu,  i Krsna će biti zadovoljan.  On će biti zadovoljen i
         ljubavlju. Kvalitet vaše ponude i ljubavi - više nego kvantitet. Koja je korist nuditi bilo što, bilo kome
         drugome.  Kada uistinu volimo nekoga,  bivamo  usredotočeni  na  tu osobu.  Ako  iskreno  volimo
         Krsnu, prirodno, bit' ćemo potpuno apsorbirani u Krsni. Stoga, uzmimo princip žrtvovanja,  kao akt
         ljubavi za Krsnu,  kao ozbiljnu stvar.  To nije samo jedan osjećaj,  sentiment.  Postoji osjećaj,  ali
         ima još nešto više.  To je isto tako jedna obaveza.  Obvezujemo  se  da  ćemo to učiniti,  iako  se
         često ne osjećamo tako. Ne sviđa nam se uvijek mantrati krugove. Dizati se ujutro.
         Ovdje imamo Bhagavad-gitu.  Na  samom  početku Bhagavad-gite,  Arjuna se nije želio boriti.  Ali
         odnos Krsne i Arjune je bio takav,  da  Arjuna nije osjećao da treba to učiniti.  Osjećao je da bi se
         trebao boriti.  Ali nije želio.  Predao se Krsni i upitao  -  "Molim Te pomozi,   ne znam što učiniti."
         Nakon što mu je Krsna propovjedao, Arjuna mu je odgovorio -"U redu Krsna, borit' ću se za Tebe".
         Izašao je iz iluzije i ušao u realnost svog odnosa sa Krsnom.  Nije djelovao zbog lažnog ega,  već
         zbog pravog ega  -  "Da borit' ću se u ovoj bici jer Krsna to želi".  U  našoj  svjesnosti  Krsne  ima
         dosta stvari koje činimo jer guru to želi.  Ili  Krsna  želi  da tako radimo.  Možemo  ponuditi  Krsni
         samo ono što On voli jesti.  Ponekad to može biti ista stvar koja se i meni sviđa jesti.  Tada  je to
         pitanje ljubavi - ako ja volim nešto, zašto to ne dati Krsni.  Ali, s druge strane, može biti nešto što
         ja  volim  uzeti,  ali  znam  da se neće svidjeti Krsni i onda zato neću ponuditi Krsni i ja sam neću
         uzeti.  I na taj način nudimo Krsni ono što on želi od nas.  I  nije  uvijek  tako  da  ono  što želimo
         ponuditi Krsni loše zato što mi to želimo.  Uvijek se možemo obratiti guruu,  sadhuu,  sastri  kako
         bi to utvrdili.  Na taj način se držimo pravog puta.  I može biti žrtvovanje. I  može se dogoditi da za
         Krsnu, za gurue, za sadhue,  žrtvujemo nešto što bi se nama svidjelo učiniti.  Kada  uistinu  volite
         Krsnu,  onda znate o čemu je riječ.  Tada kažemo  -  "problem  je  u  tome  što nemamo dovoljno
         ljubavi za Krsnu". "I nitko me ne voli."To je velik problem. "Gdje mi je muž, gdje mi je žena, gdje...
         netko tko će me voljeti.  Tko će me shvatiti."  To  je  Krsna.  Ali  ne želimo Mu se predati.  Želimo
         surogat Krsnu.  Gdje možemo održavati malo naše sebičnosti.  Ali,  u krajnjoj liniji,  Krsna  to  ne
         dozvoljava,  a u isto vrijeme Krsna je vrlo  dobrodušan.  Zato  što  sve  što  je  oko  nas,  je  došlo
         pomoću Krsne.  I u jednom smislu,  sve je Krsna.  Sve su Njegovi bhakte, Njegove duhovne duše,
         Njegove duhovne energije.  Njegovom  milošću  sve  je tu oko nas.  I  kad  to  vidimo  u  odnosu  s
         Krsnom,  u jednom smislu,  postaje istovjetno s Krsnom.  U  isto vrijeme postoji razlika.  Mi  smo
         djelić Krsne i na taj način smo jedno  s  Krsnom,  ali  nismo  u  potpunosti  Krsna.  Ne  bi  trebali
         odbacivati  to  što  je  Krsna.  Trebamo odbaciti ono što nije Krsna,  a to je iluzija.  To je iluzija da
         nešto nije povezano s Krsnom.  Ali  trebamo  biti  dovoljno  zreli  da  bi  shvatili na koji način je to
         povezano s Krsnom.
         Ovdje imamo prekrasna božanstva Radha Krsna, Goura-Nitai, Jagannath,  Baladeva,  Subhadra.  I
         na taj način možete svoj dom učiniti Krsna centriranim. Staviti Krsnu u centar. Ili barem imati neki
         kut  za  njega.  Za  mirnu  meditaciju  na  Hare  Krsna  maha-mantru.  I  onda  će  sve  ostalo  biti
         usklađeno. I više regulirano. Hare Krsna maha-mantra je zvučna vibracija Krsne.  Bhagavad-gita  i
         Srimad-Bhagavatam su također zvučna vibracija Krsne. I na taj način bi trebali ostati u kontaktu s
         Krsnom.  I to je žrtvovanje.  Mi  možemo čitati i slušati toliko drugih stvari.  Ali ovo je naša žrtva u
         svjesnosti Krsne.
                                                                   FOTOGRAFIJE