Kao pratilac Gospodina Krsne, Arjuna je iznad sveg neznanja,  ali je na bojnom
polju Kuruksetre bio stavljen u neznanje samo da  bi  postavio  Gospodinu  Krsni
pitanja  o  problemima  života  tako  da  ih  Gospodin može objasniti za dobrobit
budućih generacija ljudskih bića i zacrtati  plan  života.  Čovjek  bi  onda  mogao
djelovati u skladu s tim i dostići savršenstvo u ostvarivanju misije ljudskog života.
  U Bhagavad-giti se objašnjava pet osnovnih istina.  Prvo  se objašnjava nauka
o Bogu, a potom prirodni položaj živih bića, jiva.  Postoji isvara, upravitelj,  i jive,
živa bića koja su pod kontrolom.  Živo biće koje tvrdi da je slobodno i da nije pod
kontrolom je ludo.  Ono  je pod kontrolom  u  svakom  pogledu,  barem  u  svom
uslovljenom životu.  Tako  Bhagavad-gita  govori o isvari, vrhovnom upravitelju,  i
jivama,  živim  bićima  koja  su  pod kontrolom.  Također  se  objašnjava  prakrti
(materijalna   priroda),     vrijeme  (trajanje   postojanja   čitavog   univerzuma   ili
manifestacije materijalne prirode)  i  karma (aktivnosti).  Kozmička manifestacija
je puna različitih aktivnosti. Iz Bhagavad-gite moramo naučiti što je Bog, što su
živa  bića,  što je prakrti,  što je kozmička manifestacija,  kako  vrijeme  upravlja
njome i koje su aktivnosti živih bića.
  Kroz  tih  pet  tema  Bhagavad-gite se potvrđuje da je vrhovni Bog, ili Krsna, ili
Brahman, ili vrhovni upravitelj, ili Paramatma - možemo upotrijebiti koje  god  ime
hoćete - najveći od svih.  Živa  bića  su  kvalitativno jednaka vrhovnom upravitelju.
Na primjer,  Gospodin  upravlja kozmičkim zbivanjima u materijalnoj prirodi,  kao
što će biti objašnjeno u narednim poglavljima Bhagavad-gite. Materijalna priroda
nije  nezavisna,   već  djeluje  pod  kontrolom  Svevišnjeg  Gospodina.   Kao  što
Gospodin  Krsna   kaže  -  mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram:  "Ova
materijalna priroda djeluje pod mojom kontrolom". Kada vidimo čudesna zbivanja
u  kozmičkoj  prirodi,  trebamo  znati  da  iza  ove  kozmičke  manifestacije stoji
upravitelj.  Sve  se  manifestira  pod  kontrolom.  Djetinjasto je ne obazirati se na
upravitelja.  Na primjer,  dijete  može  misliti  da  je  automobil čudesan zato što
može  juriti  iako  ga  ne  vuče  konj  ili  neka  druga  životinja, ali čovjek zdravog
razuma zna prirodu mašinerije automobila.  On uvijek zna da iza mašinerije stoji
čovjek, vozač.  Slično tome, Svevišnji Gospodin je vozač pod čijom se kontrolom
sve odvija.  Kao  što  ćemo  vidjeti  u narednim poglavljima, Gospodin je prihvatio
jive,  ili živa bića,  kao Svoje dijeliće ili čestice.  Dijelić zlata je  također  zlato,  a
kap vode iz oceana je također slana.  Slično tome,  mi,  živa bića,  kao  dijelići  i
čestice vrhovnog upravitelja, isvare ili Bhagavana,  Gospodina Sri Krsne,  imamo
sve  odlike  Svevišnjeg Gospodina u sićušnoj  mjeri,  jer smo sićušni,  podređeni
isvare.  Pokušavamo  upravljati  prirodom,  kao  što  sada pokušavamo upravljati
prostorom ili planetima,  i ta težnja ka upravljanju je prisutna,  jer postoji u Krsni.
Ali iako smo skloni vladanju nad materijalnom prirodom, trebamo znati da nismo
vrhovni upravitelji. To je objašnjeno u Bhagavad-giti.
  Što je materijalna priroda ?  Ona je također  objašnjena  u  Bhagavad-giti  kao
niža prakrti,  niža  priroda.  Objašnjeno je da je živo biće viša prakrti.  Prakrti  je
uvijek pod kontrolom, bilo da je niža ili viša.  Prakrti je žensko i pod kontrolom je
Gospodina,   kao  što  žena  djeluje  pod  kontrolom  muža.    Prakrti   je  uvijek
podređena,  pod kontrolom Gospodina,  koji je upravitelj.  I živa bića i materijalna
priroda su pod kontrolom Svevišnjeg Gospodina.  Prema  Giti,  iako su živa bića
dijelići i čestice Svevišnjeg Gospodina,  smatra se  da  su  prakrti.  To  je  jasno
objašnjeno   u   sedmom   poglavlju   Bhagavad-gite.    Apareyam itas tv anyam
prakrtim viddhi me param  /  jiva bhutam:  "Ova  materijalna priroda je Moja niža
prakrti, ali iznad nje postoji druga prakrti - jiva-bhutam, živo biće".
  Materijalna  priroda  se  sastoji  od  tri  odlike:  gune vrline,  gune strasti i gune
neznanja.  Iznad  tih  guna  je  vječno  vrijeme,  a interakcijom guna prirode,  pod
kontrolom i u granicama vječnog vremena,  nastaju  aktivnosti  koje  se  nazivaju
karma.  Te  aktivnosti  se  odvijaju  od  pamtivijeka,  a  mi  uživamo ili ispaštamo
plodove naših aktivnosti.  Na  primjer,  ako  poslovan  čovjek  radi  vrlo  teško,  s
inteligencijom, i nagomila velik novac na bankovnom računu, onda uživa.  Ali ako
u poslovima izgubi sav svoj novac,  onda ispašta.  Slično tome,  na svakom polju
života mi ispaštamo ili uživamo rezultate naših aktivnosti. To se zove karma.
  U  Bhagavad-giti  su  objašnjeni  isvara  (Svevišnji Gospodin),  jiva (živo biće),
prakrti (priroda),  kala (vječno vrijeme) i karma (aktivnosti).  Gospodin,  živa bića,
materijalna priroda i vrijeme su vječni. Manifestacija prakrti može biti privremena,
ali  nije  nestvarna.  Neki  filozofi  kažu  da  je  manifestacija  materijalne  prirode
nestvarna,  ali prema filozofiji Bhagavad-gite,  ili prema filozofiji vaisnava,  to nije
točno.  Manifestacija svijeta se ne smatra nestvarnom;  smatra se stvarnom,  ali
privremenom.  Uspoređuje se s oblakom koji putuje nebom,  ili dolaskom kišnog
doba koje natapa polja žitarica.  Čim se kišno doba završi i oblak ode,  svi usjevi
se  osuše.  Slično  tome,  ova  materijalna  manifestacija  nastaje  u određenom
vremenskom  intervalu,   postoji  neko  vrijeme  i  zatim  iščezava.   Tako  djeluje
prakrti.   Ali  taj  ciklus  se  odvija  vječno.  Prema  tome,  prakrti  je vječna;  nije
nestvarna.  Gospodin  je  opisuje  kao  "Moja prakrti".  Ova materijalna priroda je
odvojena  energija   Svevišnjeg  Gospodina.    Živa   bića   su   također   energija
Svevišnjeg Gospodina,  ali nisu odvojena već vječno povezana s  Njim.  Tako  su
Gospodin,  živo biće,  materijalna  priroda i vrijeme međusobno povezani i vječni.
Međutim,  karma  nije  vječna.  Posljedice  karme  mogu  biti  vrlo  stare.  Mi od
pamtivjeka  ispaštamo  ili  uživamo u rezultatima  naših  aktivnosti,  ali  možemo
promijeniti  rezultate  naše karme, ili aktivnosti, i ta promjena ovisi o savršenstvu
našeg  znanja.  Mi  vršimo  različite  aktivnosti,  ali  ne  znamo  kakve  aktivnosti
trebamo vršiti da bismo se oslobodili akcija i reakcija  svih  tih  aktivnosti.  To  je
također objašnjeno u Bhagavad-giti.
  Položaj  isvare - Svevišnjeg  Gospodina  -  je  položaj  vrhovne  svjesnosti.  Kao
dijelići i čestice Svevišnjeg Gospodina, živa bića (jive) su također svjesna.  I živo
biće i materijalna priroda su opisani kao prakrti,  energija Svevišnjeg Gospodina,
ali jedna od njih - jiva - je svjesna. Druga prakrti nije svjesna.  To je razlika.  Zato
se  jiva prakrti  naziva  višom  energijom,  jer ima svjesnost sličnu Gospodinovoj.
Međutim, Gospodin je vrhovna svjesnost.  Ne bismo trebali tvrditi da je živo biće,
jiva, također vrhovno svjesno.  Živo biće ne može biti vrhovno svjesno ni u jednom
stadiju svog savršenstva.  Teorija  koja  tvrdi  da  je to moguće zavodi ljude.  Živo
biće može biti svjesno, ali nije savršeno ili vrhovno svjesno.
  Razlika između jive i isvare će biti objašnjena u trinaestom poglavlju Bhagavad
-gite.  Gospodin je ksetra-jna,  svjestan,  kao što je svjesno i živo biće,  ali  živo
biće je svjesno samo svog tijela,  dok je Gospodin svjestan svih tijela.  Kako  živi
u srcu svakog živog bića, svjestan je psihičkih promjena svake jive. To ne bismo
trebali zaboraviti.  Također  je  objašnjeno  da  Paramatma,  Svevišnja Božanska
Osoba,  živi u svačijem srcu kao isvara,  upravitelj,  i  upućuje  živo biće kako da
djeluje po svojoj želji. Živo biće zaboravlja što treba raditi. Prvo odluči djelovati na
određeni  način,  a  onda  se  zaplete  u  posljedice  vlastite  karme.  Nakon  što
napusti jednu vrstu tijela, ulazi u drugu vrstu tijela, kao što oblači i svlači odjeću.
Dok se duša tako seli, ispašta posljedice akivnosti koje je izvršila u prošlosti. Te
aktivnosti  se  mogu  promijeniti  kada živo biće postane razborito i utemelji se u
guni vrline, shvaćajući kakve aktivnosti treba vršiti.  Ako to učini,  sve  posljedice
njegovih prošlih aktivnosti se mogu promijeniti.  Prema tome,  karma nije vječna.
Zato  je  rečeno  da  su  od  pet  činilaca (isvara, jive, prakrti, vremena i karme),
četiri vječna, a jedan privremen (karma).
  Vrhovno  svjesni  isvara  je  sličan  živom  biću  po  Svojoj  svjesnosti,  jer  su  i
svjesnost  Gospodina  i  svjesnost  živog  bića  transcendentalne.  Svjesnost  ne
nastaje spajanjem materije. To je pogrešna ideja.  Teorija da se svjesnost razvija
u  određenim  uslovima  spajanja  materije  nije   prihvaćena   u   Bhagavad-giti.
Svjesnost  se  može  iskrivljeno  odražavati kroz prekrivač materijalnih okolnosti,
kao  što  može  izgledati  da  svjetlost  koja  prolazi  kroz  obojano   staklo   ima
određenu  boju,  ali  Gospodinova  svjesnost  ne podliježe materijalnom utjecaju.
Gospodin   Krsna   kaže  -  mayadhyaksena prakrtih.    Kada  Gospodin  siđe  u
materijalni  univerzum,  Njegova  svjesnost  ne  podliježe  materijalnom  utjecaju.
Kada bi bilo tako, ne bi mogao govoriti o transendentalnim temama,  kao  što  to
čini u Bhagavad-giti.  Nitko ne može ništa reći o transendentalnom svijetu,  ako
je   njegova   svjesnost   materijalno   zagađena.    Prema  tome,  Gospodin  nije
materijalno  zagađen.    Međutim,   naša  svjesnost  je  u   sadašnjem   trenutku
materijalno  zagađena.   Bhagavad-gita  nas  poučava  da  moramo  pročistiti tu
materijalno  zagađenu  svjesnost.   U  čistoj  svjesnosti,  naše  aktivnosti  će biti
povezane  sa  voljom isvare i to će nas usrećiti.   Ne  trebamo  prestati  sa  svim
aktivnostima,  već ih pročistiti.  Pročišćene aktivnosti se nazivaju bhakti.   Takve
aktivnosti izgledaju kao obične,  ali  nisu  zagađene.  Osoba  u  neznanju  može
vidjeti  da  bhakta  djeluje ili radi kao običan čovjek,  ali takva osoba siromašnog
znanja  ne  zna  da  aktivnosti  Gospodinovog  bhakte  nisu  zagađene nečistom
svjesnošću ili materijom. Transcendentalne su prema tri gune prirode.  Međutim,
trebamo znati da je u ovom trenutku naša svjesnost zagađena.
  Kada smo materijalno zagađeni, nazivamo se uslovljenima. Lažna svjesnost se
ispoljava pod utiskom "ja sam proizvod materijalne prirode".  To se zove lažni ja.
Onaj  tko  je  obuzet  mislima  o  tjelesnim  shvaćanjima  ne  može shvatiti svoju
situaciju.    Bhagavad-gita   je   izgovorena   da  bi  oslobodila  osobu  tjelesnog
shvaćanja života,  a  Arjuna  je  prihvatio  takav  položaj da bi primio to znanje od
Gospodina.    Osoba   se  mora  osloboditi  tjelesnog  shvaćanja  života;    to  je
pripremna   aktivnost   za   transcendentalistu.      Onaj  tko  želi  biti  slobodan,
oslobođen,  mora  prvo  naučiti da nije materijalno tijelo.  Mukti  (oslobođenje)  je
sloboda od materijalne svjesnosti.  U  Srimad-Bhagavatamu  nalazimo  definiciju
oslobođenja.          Muktir hitvanyatha-rupam svarupena vyavasthitih:   mukti   je
oslobođenje  od  zagađene  svjesnosti  ovog materijalnog svijeta i utemeljenost u
čistoj svjesnosti.  Sva  uputstva  Bhagavad-gite su namijenjena buđenju te čiste
svjesnosti i zato vidimo da dok mu daje posljednja  uputstva  u  Giti,  Krsna  pita
Arjunu da li je njegova svjesnost sada pročišćena.  Pročišćena  svjesnost  znači
djelovati u skladu s Gospodinovim uputstvima.  To  je  bit  pročišćene svjesnosti.
Svjesnost  već  postoji  zato  što  smo  dijelići i čestice Gospodina,  ali  mi  smo
skloni tome da dođemo pod utjecaj nižih  guna.   Gospodin,  pošto  je  Svevišnji,
nikad ne podliježe takvom utjecaju.  To je razlika između Svevišnjeg Gospodina i
malih osobenih duša.
  Što  je  to  svjesnost ?  To  je  svijest  "ja  sam".  Ali što sam ja ? U zagađenoj
svjesnosti  "ja sam"  znači  "ja sam gospodar svega  što  me  okružuje,  ja  sam
uživalac".  Svijet  se  okreće  zato  što  svako  živo  biće  misli  da  je gospodar i
stvaralac materijalnog svijeta.  Materijalna  svjesnost  ima  dva psihička aspekta.
Jedan  je  mišljenje,  "ja sam stvaralac",  a drugi mišljenje  "ja sam uživalac".  U
stvari,  Svevišnji  Gospodin  je  i  stvaralac  i  uživalac,  a  živo  biće, kao dijelić i
čestica Svevišnjeg Gospodina,  nije ni stvaralac niti uživalac,  već suradnik.  Ono
je stvoreno i uživano.  Na primjer, dio mašine surađuje sa čitavom mašinom;  dio
tijela surađuje sa čitavim tijelom.  Ruke,  noge  i  oči  su  dijelovi  tijela,  ali  nisu
uživaoci.  Želudac  je  uživalac.  Noge  se  kreću,  ruke  osiguravaju  hranu,  zubi
žvaču.  Svi  dijelovi  tijela  zadovoljavaju želudac, jer je on glavni činilac koji hrani
tijelo. Stoga se sve daje želucu. Drvetu dajemo vodu zalijevajući njegov korijen, a
tijelo  hranimo  hraneći  trbuh,  jer  ako  želimo održavati tijelo u zdravom stanju,
dijelovi  tijela  moraju  surađivati  da  bi  nahranili  trbuh.   Slično tome,  Svevišnji
Gospodin je uživalac i stvaralac, a mi smo, kao potčinjena živa bića,  stvoreni za
to da surađujemo s Njim da bismo Ga zadovoljili.  Ta  suradnja  će nam pomoći,
kao  što  će  hrana koju primi želudac pomoći svim drugim dijelovima tijela.  Ako
prsti na rukama misle da sami trebaju jesti hranu umjesto da je daju želucu,  biti
će frustrirani.  Središnji lik stvaranja i uživanja je Svevišnji Gospodin,  a živa bića
su suradnici.  Ona  uživaju  surađujući.  Taj  odnos  nalikuje odnosu gospodara i
sluge. Ako je gospodar potpuno zadovoljan,  sluga  je  također  zadovoljan.  Zato
trebamo zadovoljiti Svevišnjeg Gospodina,  iako težnja za stvaranjem i uživanjem
u  materijalnom  svijetu  postoji  i  u  živim  bićima,    jer   postoji  u   Svevišnjem
Gospodinu koji je stvorio manifestirani kozmički svijet.
  U  Bhagavad-giti  se  stoga  objašnjava  da  se  potpuna   cjelina   sastoji   od
vrhovnog upravitelja, živih bića koja su pod kontrolom,   kozmičke  manifestacije,
vječnog vremena i karme ili aktivnosti, koji su objašnjeni u ovom tekstu.  Svi  oni
zajedno  čine  potpunu  cjelinu,  koja  se  naziva  Vrhovna Apsolutna Istina.  Sve
manifestacije su tvorevine Njegovih različitih energija. On je potpuna cjelina.

          ------------<<prethodna stranica<<-------->>sljedeća stranica>>