Sri Srimad A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Zaključak - savršenstvo odricanja

Stih 73

arjuna uvaca
nasto mohah smrtir labdha
tvat-prasadan mayacyuta
sthito 'smi gata-sandehah
karisye vacanam tava
arjunah uvaca - Arjuna reče;   nastah - raspršena;    mohah - iluzija;    smrtih -
pamćenje;   labdha - vratilo se;   tvat-prasadat - Tvojom milošću;  maya - meni;
acyuta - o nepogrješivi Krsna;     sthitah - nalazi se;     asmi - ja sam;     gata -
uklonio; sandehah - sve sumnje; karisye - izvršiću;  vacanam - naredbu;  tava -
Tvoju
PRIJEVOD

Arjuna reče:  Dragi  moj  Krsna,  o  nepogrješivi,  moja  iluzija  je  sada
nestala.    Tvojom   milošću   mi   se   vratilo   pamćenje.    Sada    sam
nepokolebljiv i oslobođen sumnje  i  spreman  djelovati  prema  Tvojim
uputstvima.
SMISAO

Živo biće, koje predstavlja Arjuna, u svom prirodnom položaju mora djelovati po
naredbi   Svevišnjeg   Gospodina.   Ono  je  stvoreno  za  samodisciplinu.   Sri
Caitanya Mahaprabhu je rekao da je živo biće u svom  pravom  položaju  vječni
sluga  Svevišnjeg  Gospodina.  Kada  zaboravi  taj  princip,  postaje  uslovljeno
materijalnom    prirodom,     ali    služenjem   Svevišnjeg   Gospodina   postaje
oslobođeni sluga Boga. Prirodni položaj  živog  bića  je  da  bude  sluga;  mora
služiti  ili  iluzornu  mayu  ili  Svevišnjeg  Gospodina.    Ako   služi   Svevišnjeg
Gospodina, utemeljeno je u svom prirodnom položaju,  ali ako  više  voli  služiti
iluzornu vanjsku energiju, sigurno će biti zarobljeno. Pod utjecajem iluzije, živo
biće služi u  ovom  materijalnom  svijetu.  Iako  je  vezano  svojom  požudom  i
željama, misli da je gospodar svijeta. To se zove iluzija. Kada  osoba  postane
oslobođena,    njena   iluzija   biva   raspršena  i  ona  se  dobrovoljno   predaje
Svevišnjem djelujući u skladu s Njegovim željama. Posljednja iluzija, poslednja
zamka koju maya postavlja živom biću je ideja da je  Bog.  Živo  biće  misli  da
više nije uslovljena duša, već Bog. Toliko je neinteligentno  da  ne  misli:  "Ako
sam Bog, kako onda mogu sumnjati?" O tome ne razmišlja.  To  je  posljednja
zamka iluzije. U stvari, osloboditi  se  iluzorne  energije  znači  shvatiti  Krsnu,
Svevišnju Božansku Osobu, i pristati djelovati po Njegovoj naredbi.
  U ovom stihu je veoma značajna riječ moha. Moha se odnosi  na  ono  što  je
suprotno znanju. U stvari,  pravo znanje  je  shvaćanje  da  je  svako  živo  biće
vječni sluga Gospodina, ali umjesto da misli  da  je  Gospodinov  vječni  sluga,
živo biće misli da nije sluga, već gospodar materijalnog svijeta, jer  želi  vladati
materijalnom prirodom. To je njegova iluzija. Ta iluzija se može nadići  milošću
Gospodina ili milošću čistog bhakte.  Kada ta iluzija  nestane,  osoba  pristaje
djelovati u svjesnosti Krsne.
  Svjesnost Krsne je djelovanje po Krsninoj naredbi. Uslovljena duša, opčinjena
vanjskom materijalnom energijom, ne zna da je  Svevišnji  Gospodin  gospodar
koji je pun znanja i vlasnik svega. Gospodin može dati Svojim bhaktama sve
što poželi; prijatelj je svakog živog bića i posebno je naklonjen  Svome  bhakti.
On je upravitelj ove materijalne prirode i svih  živih  bića.  Također  je  upravitelj
neiscrpnog vremena i posjeduje  sva  obilja  i  sve  moći.  Svevišnja  Božanska
Osoba može dati bhakti čak i samu Sebe. Osoba koja ne poznaje  Gospodina
je  opčinjena  iluzijom.   Takva  osoba  ne  postaje  bhakta,  već  sIuga  maye.
Međutim, kada je čuo Bhagavad-gitu od Svevišnje Božanske Osobe, Arjuna se
oslobodio  sve  iluzije.  Shvatio  je  da  Krsna  nije  samo  njegov  prijatelj,  već
Svevišnja  Božanska  Osoba.    Tako   je   istinski  shvatio  Krsnu.  Proučavati
Bhagavad-gitu znači istinski shvatiti  Krsnu.  Kada  osoba  posjeduje  potpuno
znanje prirodno se predaje Krsni. Kada je Arjuna shvatio da je Krsnin  plan  bio
da smanji nepotrebni porast stanovništva, pristao je boriti se po  Krsninoj  želji.
Ponovo je uzeo svoje  oružje - luk i strijele - kako  bi  se  borio  prema  naredbi
Svevišnje Božanske Osobe.
<<< I >>>

hare krsna hare krsna
krsna krsna hare hare
hare rama hare rama
rama rama hare hare
bhagavatgita.cjb.net