Uslovljena duša iznova i iznova pokušava uživati u materijalnoj sreći. Tako
žvaće već prožvakano, ali ponekad, za vrijeme takvog uživanja,biva oslobođena
materijalne zapletenosti družeći se s velikom dušom. Drugim riječima,
uslovljena duša je uvijek zaokupljena nekom vrstom zadovoljavanja čula, ali
kada zahvaljujući dobrom društvu shvati da je takvo uživanje samo uzastopno
kušanje iste stvari,budi svoju pravu svjesnost Krsne i ponekad biva oslobođena
takvog uzastopnog kušanja navodne sreće.
|