Sve što se učini bez transcendentalnog cilja je beskorisno, bilo da je žrtvovanje,
milostinja ili pokora. Zato je u ovom stihu rečeno da su takve aktivnosti odvratne.
Sve trebamo raditi za Svevišnjeg u svjesnosti Krsne. Ako nemamo takvu vjeru i
pravilno vodstvo, nikada nećemo moći steći nikakav plod. U svim vedskim
spisima se savjetuje da vjerujemo u Svevišnjeg. Prema svim vedskim uputstvima
krajnji cilj je razumijevanje Krsne. Nitko ne može postići uspjeh bez slijeđenja
ovog principa. Prema tome, najbolje je da od samog početka djelujemo u
svjesnosti Krsne pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja. Tako sve
postaje uspješno.
U uslovljenom stanju, ljude privlači obožavanje polubogova, sablasti ili Yaksa
poput Kuvere. Guna vrline je bolja od gune strasti i neznanja, ali onaj tko
neposredno prihvati svjesnost Krsne je transcendentalan prema sve tri gune
materijalne prirode. Iako postoji proces postupnog uzdizanja, ako netko
neposredno prihvati svjesnost Krsne družeći se s čistim bhaktama, to je
najbolje. To se preporučuje u ovom poglavlju. Da bismo na taj način postigli
uspjeh, prvo moramo naći pravog duhovnog učitelja i podvrći se treningu pod
njegovim vodstvom. Onda možemo steći vjeru u Svevišnjeg. Kada vjera s
vremenom sazri, naziva se ljubav prema Bogu. Ta ljubav je krajnji cilj živih bića.
Zato se trebamo neposredno posvetiti svjesnosti Krsne. To je poruka
sedamnaestog poglavlja.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja sedamnaestog poglavlja
Srimad Bhagavad-gite pod naslovom "Vrste vjere".
|
