Smatra se da je milostinja koju osoba da iz dužnosti, u pravo vrijeme i
na pravom mjestu, dostojnoj osobi, bez očekivanja nečega za uzvrat,
milostinja u guni vrline.
|
U vedskoj literaturi se preporučuje davanje milostinje osobi koja se bavi
duhovnim aktivnostima. Ne preporučuje se slijepo davanje milostinje. Uvijek se
uzima u obzir duhovno savršenstvo. Stoga se preporučuje davanje milostinje na
mjestu hodočašća , za vrijeme pomračenja sunca i mjeseca, ili na kraju
mjeseca, kvalificiranim brahmanama ili vaisnavama (bhaktama) u hramovima.
Takva milostinja se treba davati, bez očekivanja nečega za uzvrat. Ponekad se
iz samilosti milostinja daje siromasima, ali ako siromah nije vrijedan toga,
takva milostinja neće donijeti duhovni napredak. Drugim riječima, u vedskoj
literaturi se ne preporučuje slijepo davanje milostinje.
|