Svevišnja Božanska Osoba reče: Neustrašivost, pročišćenje postojanja,
njegovanje duhovnog znanja, milostinja, samoovladanost, vršenje
žrtvovanja, proučavanje Veda, vršenje strogosti, jednostavnost,
nenasilje, istinoljubivost, odsustvo gnjeva, odricanje, smirenost,
odbojnost prema nalaženju grešaka, samilost prema svim živim bićima,
odsustvo pohlepe, blagost, skromnost, postojana odlučnost, energičnost,
opraštanje, hrabrost, čistoća i odsustvo zavisti i žudnje za ugledom -
ove transcendentalne odlike, o Bharatin sine, pripadaju pobožnim
ljudima obdarenim božanskom prirodom.
|
Na početku petnaestog poglavlja je bilo objašnjeno banjanovo drvo ovog
materijalnog svijeta. Dodatno korijenje koje se širi iz njega je bilo uspoređeno s
aktivnostima živog bića, od kojih su neke povoljne, a neke nepovoljne. U
devetom poglavlju su bili objašnjeni deve, ili pobožne osobe i asure, demoni,
ili bezbožne osobe. Prema vedskim obredima, aktivnosti u guni vrline se
smatraju povoljnim za napredovanje na putu oslobođenja. Takve aktivnosti su
poznate kao daivi prakrti, po prirodi transcendentalne. Osobe utemeljene u
transcendentalnoj prirodi napreduju na putu oslobođenja. Za razliku od njih, oni
koji djeluju u gunama strasti i neznanja ne mogu dostići oslobođenje. Oni će
morati ostati u ovom materijalnom svijetu kao ljudska bića ili će sići u
životinjske vrste ili još niže. U ovom poglavlju Gospodin objašnjava
transcendentalnu i demonsku prirodu i odlike koje ih prate. Također objašnjava
prednosti i nedostatke tih odlika.
Riječ abhijatasya, koja se odnosi na osobu rođenu s transcendentalnim
odlikama ili božanskim sklonostima, vrlo je značajna. Začeće djeteta u
pobožnoj atmosferi je u vedskim spisima poznato kao Garbhadhana-samskara.
Ako roditelji žele dijete s božanskim odlikama, trebaju slijediti deset principa
preporučenih za društveni život ljudskih bića. U Bhagavad-giti je bilo objašnjeno,
da je seks namijenjen rađanju dobrog djeteta, sam Krsna. Seks se ne osuđuje
pod uvjetom da se proces koristi u svjesnosti Krsne. Osobe svjesne Krsne ne
bi trebale začeti djecu poput mačaka i pasa, već na takav način da nakon
rođenja mogu postati svjesna Krsne. To treba biti prednost djece rođene od
oca i majke zaokupljenih svjesnošću Krsne.
Podjela društvenog sistema poznatog kao varnasrama-dharma - u kome se
društvo dijeli na četiri reda društvenog života i četiri kaste ili staleža zanimanja -
nije zasnovana na rođenju. Takva podjela se zasniva na obrazovnim
kvalifikacijama i služi da bi se u društvu održali mir i blagostanje. Odlike
spomenute u ovom stihu su opisane kao transcendentalne odlike koje
omogućuju osobi napredak u duhovnom razumijevanju tako da se može
osloboditi materijalnog svijeta.
U varnasrama sistemu se smatra da je sannyasi, osoba u odvojenom redu
života, glava ili duhovni učitelj svih društvenih staleža i redova. Brahmana se
smatra duhovnim učiteljem tri ostala društvena staleža - ksatriya, vaisya i
sudra - ali sannyasi, koji zauzima položaj na vrhu tog sistema, smatra se
također duhovnim učiteljem brahmana. Prva kvalifikacija sannyasija treba biti
neustašivost. Pošto sannyasi mora biti sam, bez ičije pomoći ili garancije
pomoći, mora ovisiti samo od milosti Svevišnje Božanske Osobe. Ako netko
misli: "Tko će me zaštititi kada prekinem sve odnose?", ne treba prihvatiti
odvojeni red života. Mora biti potpuno uvjeren da se Krsna ili Svevišnja
Božanska Osoba u Svom lokaliziranom aspektu uvijek nalazi u njemu kao
Paramatma, da sve vidi i uvijek zna što namjerava napraviti. Tako mora biti
čvrsto uvjeren da će se Krsna kao Paramatma pobrinuti za osobu predanu
Njemu. "Nikada neću biti sam", mora misliti. "Čak i ako živim u najmračnijim
predjelima šume, pored mene će biti Krsna i On će mi pružiti svu zaštitu." To
uvjerenje se naziva abhayam, neustrašivost. Takvo stanje uma je neophodno
za osobu u odvojenom redu života.
Potom mora pročistiti svoje postojanje. Ima tako mnogo pravila i propisa koje
treba slijediti u odvojenom redu života. Najvažnije od svih je da se sannyasiju
strogo zabranjuje da održava bilo kakav prisan odnos sa ženom. Čak mu se
zabranjuje i razgovor sa ženom na usamljenom mjestu. Gospodin Caitanya
je bio idealan sannyasi i kada je boravio u Puriju Njegove bhaktine Mu nisu
smjele prići blizu čak ni da Mu odaju poštovanje. Bilo im je savjetovano da odaju
poštovanje s udaljenog mjesta. To nije znak mržnje prema ženama uopće,
već strogo pravilo za sannyasija da ne smije imati prisne veze sa ženama.
Čovjek mora slijediti pravila i propise određenog staleža da bi pročistio svoje
postojanje. Sannyasiju se strogo zabranjuje održavanje prisnih odnosa sa
ženama i posjedovanja bogatstva radi zadovoljavanja čula. Idealan sannyasi
je bio sam Gospodin Caitanya i iz Njegovog života vidimo da je bio vrlo strog
u pogledu žena. Iako se smatra najvelikodušnijom inkarnacijom Boga koja je
prihvatila najpalije uslovljene duše, strogo je slijedio pravila i propise sannyase
u pogledu druženja sa ženama. Jedan od Njegovih osobnih pratioca, Chota
Haridasa, bio je u društvu Gospodina Caitanye i Njegovih drugih povjerljivih
osobnih pratioca, ali se na neki način desilo da je požudno pogledao mladu ženu
i Gospodin Caitanya je bio tako strog da ga je odmah izbacio iz društva Svojih
osobnih pratioca. Gospodin Caitanya je rekao: "Ako sannyasi ili onaj tko se želi
osloboditi okova materijalne prirode i tko se pokušava uzdići na duhovni
nivo i vratiti kući, Bogu, želi materijalne posjede i žene da bi zadovoljio čula -
ne mora čak ni uživati u njima, već ih samo željeti - toliko je osuđen da je bolje
da počini samoubojstvo, nego da ima takve nezakonite želje." To su procesi
pročišćenja.
Sljedeća odlika je jnana-yoga-vyavasthiti: njegovanje znanja. Svrha sannyasa
života je davati znanje obiteljskim ljudima i drugima koji su zaboravili svoj pravi
život duhovnog napretka. Sannyasi treba prositi od vrata do vrata da bi održao
život, ali to ne znači da je prosjak. Poniznost je također jedna od kvalifikacija
osobe na transcendentalnom nivou. Iz čiste poniznosti, sannyasi ide od vrata do
vrata, ne da bi prosio, već da bi sreo obiteljske ljude i probudio u njima svjesnost
Krsne. To je dužnost sannyasija. Ako je istinski napredan i ako mu je to
naredio duhovni učitelj, treba propovjedati svjesnost Krsne s logikom i
razumijevanjem, a ako nije tako napredan, ne bi trebao prihvatiti odvojeni red
života. Ali čak i ako je prihvatio odvojeni red života bez dovoljno znanja, treba
slušati duhovnog učitelja da bi razvio znanje. Sannyasi, čovjek u odvojenom redu
života, mora biti utemeljen u neustrašivosti, sattva-samsuddhi (čistoći) i jnana-
-yogi(znanju).
Sljedeća odlika je milostinja. Milostinju trebaju davati obiteljski ljudi. Obiteljski
ljudi trebaju zarađivati za život na pošteni način i potrošiti pedeset posto
svoje zarade na širenje svjesnosti Krsne po čitavom svijetu. Zato trebaju davati
milostinju društvima koja se time bave. Milostinja se treba dati pravoj osobi.
Postoje razne vrste milostinje, kao što će kasnije biti objašnjeno - milostinja u
guni vrline, strasti i neznanju. Davanje milostinje u guni vrline se preporučuje u
spisima, ali davanjem milostinje u guni strasti i guni neznanja čovjek samo gubi
novac i zato se takva milostinja ne preporučuje. Milostinja se treba dati samo za
širenje svjesnosti Krsne po čitavom svijetu. To je milostinja u guni vrline.
Što se tiče dame (samoovladanosti), ona nije namijenjena samo za ostale
redove religioznog društva, već posebno za obiteljskog čovjeka. Iako ima ženu,
obiteljski čovjek ne bi trebao nepotrebno koristiti svoja čula za seks. Postoje
ograničenja čak i u pogledu seksa, koji treba imati samo da bi začeo djecu. Ako
mu djeca nisu potrebna, ne treba uživati u seksu sa svojom ženom.
Suvremeno društvo uživa u seksu uz kontraceptivne metode ili još odvratnije
metode da bi izbjeglo odgovornost prema djeci. To nije transcendentalna,
već demonska odlika. Ako netko želi napredovati u duhovnom životu, čak i
ako živi obiteljskim životom, mora ograničiti svoj seksualni život i ne treba
začeti dijete ako to ne čini da bi služio Krsnu. Ako može začeti djecu koja će
biti svjesna Krsne, može začeti stotine djece, ali ako nema tu sposobnost,
ne bi se trebao u to upuštati samo radi čulnog uživanja.
Žrtvovanje je još jedna dužnost obiteljskih ljudi, jer žrtvovanja iziskuju veliku
količinu novca. Pripadnici drugih redova života, brahmacariji, vanaprasthe i
sannyasiji, nemaju novca; oni žive proseći. Tako je vršenje raznih žrtvovanja
namijenjeno obiteljskim ljudima. Obiteljski ljudi trebaju vršiti agni-hotra žrtvovanja
prema uputstvima vedskih spisa, ali u današnje vrijeme su takva žrtvovanja vrlo
skupa i niti jedan obiteljski čovjek ih ne može vršiti. Najbolje žrtvovanje
preporučeno za ovo doba se zove sankirtana-yajna. Ta sankirtana-yajna -
pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare, Hare Rama, Hare
Rama, Rama Rama, Hare Hare - je najbolje i najjeftinije žrtvovanje; svatko je
može vršiti i steći dobrobit. Tako su milostinja, vladanje čulima i vršenje
žrtvovanja posebno namijenjeni obiteljskim ljudima.
Svadhyaya, proučavanje Veda, posebno je namijenjeno za brahmacaryu,
učenički život. Brahmacariji ne bi trebali imati nikakve veze sa ženama. Trebaju
živjeti u celibatu i zaokupiti um proučavanjem vedske literature da bi njegovali
duhovno znanje. To se naziva svadhyaya.
Tapas, ili strogost, posebno je namijenjena za povučeni život. Čovjek ne treba
ostati obiteljski čovjek cijelog života; mora uvijek imati na umu da postoje
četiri reda života - brahmacarya, grhastha, vanaprastha i sannyasa. Tako se
nakon grhastha života treba povući. Ako živi sto godina, dvadeset i pet godina
treba provesti u učeničkom životu, dvadeset i pet u obiteljskom, dvadeset i pet
u povučenom i dvadeset i pet u odvojenom redu života. To su propisi vedske
religiozne discipline. Čovjek koji se povukao iz obiteljskog života mora vršiti
strogosti tijela, uma i jezika. To je tapasya. Čitavo varnasrama-dharma društvo je
namijenjeno vršenju tapasye. Bez tapasye, ili strogosti, niti jedno ljudsko biće ne
može dostići oslobođenje. Teorija da u životu ne trebamo vršiti strogosti i da
možemo nastaviti sa špekulacijom i da će sve biti lijepo, ne preporučuje se ni u
vedskoj literaturi ni u Bhagavad-giti. Takve teorije izmišljaju šarlatanski
spiritualisti koji pokušavaju okupiti što više sljedbenika. Ako postoje
ograničenja, pravila i propisi, neće privući ljude. Stoga oni koji žele sljedbenike
u ime religije, samo da bi radili predstavu, ne ograničavaju ni svoje živote
ni živote svojih sljedbenika. Ali Vede ne odobravaju tu metodu.
Što se tiče brahmanske odlike jednostavnosti, taj princip ne trebaju slijediti
samo članovi određenog reda života, već svi članovi društva, bilo da se nalaze u
brahmacari asrami, grhastha asrami, vanaprastha asrami ili sannyasa asrami.
Čovjek treba biti vrlo jednostavan i otvoren.
Ahimsa znači da ne bismo trebali sprečavati napredovanje nijednog živog bića.
Ne bismo trebali misliti da pošto duhovna iskra nikada nije ubijena, čak niti
nakon ubijanja tijela, nema ništa lošeg u ubijanju životinja radi zadovoljavanja
čula. U današnje vrijeme, ljudi su navikli jesti životinje, usprkos obilju žitarica,
voća i mlijeka. Nema potrebe ubijati životinje. Ta odredba je namijenjena
svakome. Kada nema drugog rješenja, osoba može ubiti životinju, ali je treba
ponuditi u žrtvovanju. U svakom slučaju, kada ima dovoljno hrane za
čovječanstvo, oni koji žele napredovati u duhovnoj spoznaji ne bi trebali vršiti
nasilje nad životinjama. Prava ahimsa znači ne spriječavati ničije napredovanje
u životu. Životinje također napreduju u svojoj evoluciji seleći se iz jedne
životinjske vrste u drugu. Ako ubijemo životinju, spriječavamo njeno
napredovanje. Ako neka životinja treba živjeti u određenom tijelu toliko dana ili
toliko godina i prije vremena bude ubijena, mora se ponovno vratiti u taj oblik
života da proživi preostale dane kako bi mogla prijeći u drugu višu vrstu života.
Zato ne bismo trebali spriječavati njeno napredovanje samo da bismo zadovoljili
jezik. To se zove ahimsa.
Satyam. Ta riječ znači da ne trebamo iskrivljavati istinu radi osobnog interesa.
U vedskoj literaturi postoje neki teški odlomci, ali njihovo značenje ili svrhu
trebamo naučiti od vjerodostojnog duhovnog učitelja. To je proces razumijevanja
Veda.
Sruti znači da trebamo slušati od autoriteta. Ne bismo trebali izmisliti svoje
tumačenje radi vlastitog interesa. Postoji toliko mnogo komentatora na
Bhagavad-gitu koji pogrešno tumače izvorni tekst. Trebamo predstaviti pravi
smisao riječi, koji trebamo naučiti od vjerodostojnog duhovnog učitelja.
Akrodha znači obuzdati ljutnju. Čak i ako nas netko izaziva, trebamo biti
trpeljivi, jer čim se razljutimo čitavo tijelo postaje zagađeno. Ljutnja je
proizvod gune strasti i požude i osoba utemeljena na transcendentalnom
nivou je treba obuzdati. Apaisunam znači da drugima ne trebamo nalaziti mane
ili ih nepotrebno ispravljati. Naravno, nazvati lopova lopovom ne znači da mu
nalazimo mane, ali onaj tko napreduje u duhovnom životu čini veliku uvredu ako
poštenu osobu nazove lopovom. Hri znači da trebamo biti vrlo skromni i ne
činiti sramna djela. Acapalam, odlučnost, znači da ne trebamo biti uznemireni
ili razočarani u svojim nastojanjima. Možemo doživjeti neuspjeh, ali ne
trebamo žaliti zbog toga; trebamo napredovati strpljivo i odlučno.
Riječ tejas upotrijebljena u ovom stihu je namijenjena ksatriyama. Ksatriye
trebaju uvijek biti vrlo snažni da bi mogli zaštititi slabe. Ne bi se trebali
predstavljati kao nenasilni. Ako je nasilje potrebno, moraju biti nasilni. Ali onaj
tko je sposoban savladati neprijatelja može u određenim okolnostima oprostiti.
Može oprostiti manje uvrede.
Saucam znači čistoća, ne samo uma i tijela, već i ponašanja. Posebno je
namijenjena trgovcima, koji ne bi trebali raditi na crno. Nati-manita, ne
očekivanje poštovanja, odnosi se na sudre, radnike, koji se prema vedskim
odredbama smatraju najnižim od četiri staleža. Oni ne bi trebali biti ponosni
na nepotrebni ugled i čast i trebaju ostati u svom položaju. Dužnost sudra je da
odaju poštovanje višim staležima u cilju očuvanja društvenog poretka.
Svih ovih dvadeset i šest kvalifikacija su transcendentalne odlike, koje se
trebaju njegovati u skladu s različitim položajima društvenih i duhovnih redova.
To znači da će se sve vrste ljudi ako se trude razviti ove odlike, iako su
materijalne okolnosti bijedne, stupnjevito uzdići na najviši nivo transcendentalne
spoznaje.
|
