Nakon što stekne savršeno transcendentalno znanje, osoba postaje kvalitativno
jednaka Svevišnjoj Božanskoj Osobi i oslobađa se uzastopnog rađanja i umiranja.
Međutim, ne gubi svoj identitet osobene duše. Iz vedske literature saznajemo da
oslobođene duše koje su dostigle transcendentalne planete duhovnog neba uvijek
misle na lotosova stopala Svevišnjeg Gospodina transcendentalno Ga služeći s
ljubavlju. Tako čak ni nakon oslobođenja bhakte ne gube svoje osobene
identitete.
Svo znanje koje stječemo u materijalnom svijetu je obično zagađeno gunama
materijalne prirode. Znanje koje nije zagađeno gunama prirode se zove
transcendentalno znanje.Čim se netko utemelji u tom transcendentalnom znanju,
nalazi se na istom nivou kao Vrhovna Osoba. Oni koji nemaju znanje o duhovnom
nebu smatraju da nakon oslobođenja od materijalnih aktivnosti materijalnog
oblika, taj duhovni identitet postaje bezobličan, bez ikakve raznolikosti. Međutim,
baš kao što u ovom svijetu postoji materijalna raznolikost, tako i u duhovnom
svijetu postoji raznolikost. Oni koji to ne znaju misle da je duhovno postojanje
suprotnost materijalne raznolikosti. Ali u stvari, na duhovnom nebu osoba dostiže
duhovni oblik. Na duhovnom nebu postoje duhovne aktivnosti, a duhovno stanje se
zove devocijski život. Rečeno je da je ta atmosfera nezagađena i da je u njoj živo
biće kvalitativno jednako Svevišnjem Gospodinu. Da bismo stekli takvo znanje,
moramo razviti sve duhovne odlike. Onaj tko tako razvije duhovne odlike nije
uznemiren ni stvaranjem ni uništenjem materijalnog svijeta.
|