Manje inteligentni ljudi ponekad pogrešno misle da je znanje interakcija polja
djelatnosti. U stvari, ovdje je izložen pravi proces znanja. Ako prihvatimo taj
proces, postoji mogućnost prilaženja Apsolutnoj Istini. Ovaj proces nije
interakcija dvadeset četiri elementa, kao što je prethodno bilo o pisano, već
proces kojim se možemo osloboditi zapletenosti u te elemente. Utjelovljena duša
je zarobljena u tijelu, prekrivaču sačinjenom od dvadeset četiri elementa, i
procesom znanja koji je ovdje opisan se može osloboditi tijela. Od svih elemenata
procesa znanja, najvažniji je opisan u prvom redu jedanaestog stiha.
Mayi cananya-yogena bhaktir avyabhicarini : proces znanja dostiže vrhunac u
neokaljanom predanom služenju Gospodina. Stoga, ako se netko ne posveti, ili
nije sposoban posvetiti se, transcendentalnom služenju Gospodina, ostalih
devetnaest odlika nisu od posebne važnosti. Ali ako se posveti predanom
služenju u punoj svjesnosti Krsne, samim tim u sebi razvija ostalih devetnaest
odlika. U Srimad-Bhagavatamu (5.18.12) je rečeno - yasyasti bhaktir bhagavaty
akincana sarvair gunais tatra samasate surah. U onome tko je dostigao nivo
predanog služenja razvijaju se sve dobre odlike znanja. Princip prihvaćanja
duhovnog učitelja spomenut u osmom stihu je od suštinske važnosti. On je
najvažniji čak i za onoga tko se posveti predanom služenju. Transcendentalni
život počinje s prihvaćanjem vjerodostojnog duhovnog učitelja. Svevišnja
Božanska Osoba Sri Krsna ovdje jasno kaže da je ovaj proces znanja pravi put.
Sve ostalo je besmislena špekulacija.
Što se tiče znanja koje je ovdje izloženo, njegovi elementi se mogu analizirati na
sljedeći način. Poniznost znači da ne bismo trebali žudjeti za zadovoljstvom da
nam drugi ukazuju počast. Materijalno shvaćanje života budi u nama žarku želju
da nam drugi ukazuju počast, ali s točke gledišta čovjeka koji ima savršno znanje -
koji zna da nije ovo tijelo - sve što se odnosi na tijelo, bilo da je čast ili nečast je
beskorisno. Ne bismo trebali žudjeti za tom materijalnom varkom. Ljudi jako žele
biti poznati po svojoj religioznosti i zato se ponekad, ne shvaćajući principe religije,
pridružuju nekoj grupi koja ne slijedi principe religije i žele biti poznati kao
religiozni učitelji. Što se tiče istinskog napretka u duhovnoj nauci, osoba se treba
testirati. Koliko je napredovala može prosuditi po ovim odlikama.
Obično se smatra da nenasilje znači ne ubijati ili ne uništavati tijelo, ali u stvari
nenasilje znači ne nanositi drugima patnje. Ljudi su zarobljeni neznanjem u
materijalnom shvatanju života i stalno ispaštaju zbog materijalnih bijeda. Stoga,
ako ne nastojimo uzdići ljude do duhovnog znanja, vršimo nasilje. Trebamo
pokušati najbolje što možemo da ljudima damo pravo znanje, tako da mogu biti
prosvijetljeni i izbavljeni iz materijalne zapletenosti. To je nenasilje.
Trpeljivost znači da trebamo naučiti podnositi uvrede i nepoštivanje drugih. Ako
netko nastoji napredovati u duhovnom znanju, drugi će mu nanositi mnogo uvreda
i ophoditi se prema njemu bez poštovanja. To se može očekivati, jer je materijalna
priroda tako uređena. Čak je i petogodišnji dječak Prahlada, koji je njegovao
duhovno znanje, bio izložen opasnosti kada se njegov otac usprotivio njegovoj
devociji. Otac ga je na mnogo načina pokušao ubiti, ali Prahlada je to podnosio.
Tako se možemo suočiti s mnogo prepreka na putu napredovanja u duhovnom
znanju, ali trebamo biti trpeljivi i odlučno nastaviti napredovati.
Jednostavnost znači da trebamo bez dvoličnosti biti tako otvoreni da čak i
neprijatelju možemo otkriti pravu istinu. Što se tiče prihvaćanja duhovnog učitelja,
to je od suštinske važnosti, jer bez uputstava vjerodostojnog duhovnog učitelja ne
možemo napredovati u duhovnoj nauci. Učenik treba prići duhovnom učitelju sa
svom poniznošću i ponuditi se da ga služi na svaki način tako da duhovni učitelj
bude zadovoljan i podari mu sve blagoslove. Pošto je vjerodostojni duhovni učitelj
predstavnik Krsne, ako podari učeniku blagoslove, učenik će zahvaljujući njima
odmah postati napredan, bez slijeđenja regulativnih principa. Ili, onaj tko bez
ustezanja služi duhovnog učitelja može lakše slijediti regulativne principe.
Čistoća je preko potrebna za napredovanje u duhovnom životu. Postoje dvije vrste
čistoće: vanjska i unutrašnja. Vanjska čistoća se održava kupanjem, a unutrašnja
čistoća neprestanim mišljenjem na Krsnu i pjevanjem Hare Krsna, Hare Krsna,
Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Taj
proces čisti um od nagomilane prašine prošle karme.
Postojanost znači da trebamo biti vrlo odlučni da napredujemo u duhovnom životu.
Bez takve odlučnosti ne možemo vidno napredovati. Samoovladanost znači da ne
trebamo prihvatiti ništa što predstavlja smetnju na putu duhovnog napretka.
Trebamo se naviknuti djelovati na taj način i odbaciti sve što je protivno putu
duhovnog napretka. To je pravo odricanje. Čula su tako snažna da uvijek žude za
čulnim uživanjem. Ne bismo trebali udovoljavati tim nepotrebnim zahtjevima. Čula
trebamo zadovoljiti samo da bismo održali tijelo u dobrom stanju, tako da možemo
izvršavati svoju dužnost na putu napredovanja u duhovnom životu. Najvažnije i
najneobuzdanije čulo je jezik. Ako netko može kontrolirati jezik, onda će
najvjerojatnije moći kontrolirati i druga čula. Uloga jezika je kušanje i vibriranje.
Zato, prema sistematskim pravilima, jezik uvijek treba kušati ostatke hrane
ponuđene Krsni i pjevati Hare Krsna. Što se tiče očiju, ne trebamo im dozvoliti da
gledaju ništa osim prekrasnog oblika Krsne. Tako možemo kontrolirati oči. Slično
tome, uši trebaju slušati o Krsni, a nos mirisati cvijeće ponuđeno Krsni. To je
proces predanog služenja i iz ovih stihova možemo shvatiti da Bhagavad-gita
jednostavno objašnjava nauku o predanom služenju. Predano služenje je glavni i
jedini cilj. Neinteligentni komentatori Bhagavad-gite pokušavaju skrenuti pažnju
čitatelja na druge teme, ali u Bhagavad-giti nema druge teme osim predanog
služenja.
Lažni ego je prihvaćanje tijela kao jastva. Kada shvatimo da nismo tijelo već
duhovna duša, dolazimo do svog pravog ega. Ego postoji. Lažni ego se osuduje,
ali pravi ego ne. U vedskoj literaturi (Brhad-aranyaka Upanisada 1.4.10) je rečeno -
aham brahmasmi: "Ja sam Brahman, ja sam duh". To "Ja sam", osećaj ega,
postoji i u oslobođenom stadiju samospoznaje. Taj osećaj "Ja sam" je ego, ali
kada se odnosi na ovo nestvarno tijelo, naziva se lažni ego. Kada se osjećaj "Ja
sam" odnosi na stvarnost, to je pravi ego. Neki filozofi kažu da trebamo odbaciti
ego, ali mi ne možemo odbaciti ego, jer ego znači identitet. Naravno, lažno
poistovjećivanje s tijelom moramo odbaciti.
Trebamo pokušati shvatiti patnje koje potječu od prihvaćanja rođenja, starosti,
bolesti i smrti. U raznim vedskim spisima postoje opisi rođenja. U Srimad-
-Bhagavatamu su vrlo slikovito opisani život nerođenog, boravak djeteta u
maternici majke, njegovo ispaštanje, itd. Trebamo jasno shvatiti da je rađanje
patnja. Pošto smo zaboravili koliko ispaštamo u maternici majke, ne tražimo
nikakvo rješenje za uzastopno rađanje i umiranje. U vrijeme smrti živo biće biva
izloženo svim vrstama patnje i one su također opisane u autoritativnim spisima. O
tome trebamo diskutirati. Što se tiče bolesti i starosti, svatko stječe praktično
iskustvo. Nitko ne želi biti bolestan i star, ali to se ne može izbjeći. Ako nemamo
pesimistički pogled na ovaj materijalni život, uzevši u obzir patnje rođenja, smrti,
starosti i bolesti, nećemo imati podsticaj za napredovanje u duhovnom životu.
Što se tiče nevezanosti za djecu, ženu i dom, to ne znači da prema njima ne
trebamo ništa osjećati. Oni su prirodni predmeti privrženosti. Ali kada nisu povoljni
za duhovni napredak, ne trebamo biti vezani za njih. Najbolji proces unošenja
sreće u dom je svjesnost Krsne. Čovek treba samo pjevati Hare Krsna, Hare
Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare
Hare, prihvatiti ostatke hrane ponuđene Krsni, razgovarati o knjigama kao što su
Bhagavad-gita i Srimad-Bhagavatam i obožavati Božanstvo. Te četiri stvari će ga
učiniti sretnim. Na taj način treba poučiti članove svoje obitelji. Članovi obitelji
mogu ujutro i navečer sjesti i zajedno pjevati Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna
Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Ako može
tako oblikovati svoj obiteljski život da bi razvio svjesnost Krsne, slijedeći ta četiri
principa, nema potrebe ostavljati obiteljski život i prihvaćati odvojeni red života. Ali
ako obiteljski život nije povoljan za duhovni napredak, treba ga ostaviti. Da bismo
spoznali ili služili Krsnu moramo žrtvovati sve, kao što je Arjuna učinio. Arjuna
nije htio ubiti članove svoje obitelji, ali kada je shvatio da su oni prepreke u
njegovoj spoznaji Krsne, prihvatio je uputstvo Krsne, borio se i ubio ih. U svakom
slučaju, ne trebamo biti vezani za sreću i nesreću obiteljskog života, jer u ovom
svijetu nije moguće biti potpuno sretan ili potpuno nesretan.
Sreća i nesreća su popratne pojave materijalnog života. Trebamo naučiti
podnositi ih, kao što se savjetuje u Bhagavad-giti. Dolazak i odlazak sreće i
nesreće ne možemo nikada spriječiti. Zato trebamo biti odvojeni od
materijalističkog načina života i samim tim staloženi i u sreći i u nesreći. Obično,
kada dobijemo nešto poželjno postajemo vrlo sretni, a kada dobijemo nešto
nepoželjno postajemo nesretni. Ali ako smo utemeljeni na duhovnom položaju, te
stvari nas neće uznemiravati. Da bismo dostigli taj nivo moramo nepokolebljivo
predano služiti. Predano služiti Krsnu bez odstupanja znači slijediti devet procesa
predanog služenja - pjevanje, slušanje, obožavanje, odavanje poštovanja, itd. - kao
što je opisano u posljednjem stihu devetog poglavlja. Taj proces trebamo slijediti.
Kada se prilagodimo duhovnom načinu života, prirodno nećemo željeti družiti se s
materijalističkim ljudima. To bi se protivilo našoj naravi. Osoba može sebe testirati
videći koliko je sklona životu na usamljenom mjestu, bez nepoželjnog društva.
Bhakta prirodno nema ukus za nepotrebne zabave ili odlaske u kino i na društvene
priredbe, jer shvaća da je sve to samo gubljenje vremena. Ima mnogo istraživača i
filozofa koji proučavaju seksualni život ili neku drugu temu, ali prema Bhagavad-giti
takav istraživački rad i filozofska špekulacija nemaju nikakvu vrijednost. Manje ili
više su besmisleni. Prema Bhagavad-giti, trebamo filozofskim rasuđivanjem istražiti
prirodu duše. Trebamo istraživati da bismo shvatili jastvo. To se ovdje preporučuje.
Što se tiče samospoznaje, ovdje je rečeno da je bhakti-yoga posebno praktična.
Čim je riječ o devociji, podrazumjeva se da postoji odnos između Nad-duše i
osobene duše. Osobena duša i Nad-duša ne mogu biti istovjetne, barem ne u
shvaćanju bhakti, devocijskom shvaćanju života. Osobena duša služi Vrhovnu
Dušu vječno, nityam, kao što je jasno rečeno. Tako je bhakti, ili predano služenje,
vječno. Trebamo biti utemeljeni u tom filozofskom uvjerenju.
U Srimad-Bhagavatamu ( 1.2.11 ) je objašnjeno: vadanti tat tattva-vidas tattvarn
yaj jnanam advayam. "Oni koji zaista poznaju Apsolutnu Istinu znaju da se Jastvo
spoznaje u tri različite faze, kao Brahman, Paramatma i Bhagavan." Bhagavan je
posljednja riječ u spoznaji Apsolutne Istine; stoga trebamo dostići taj nivo
razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe i tako predano služiti Gospodina. To je
savršenstvo znanja.
Ovaj proces, koji počinje s poniznošću i nastavlja se do spoznaje Vrhovne Istine,
Apsolutne Božanske Osobe, nalikuje stepenicama koje počinju od prizemlja i
nastavljaju se do najvišeg kata. Na tim stepenicama ima puno ljudi koji su došli
do prvog, drugog ili trećeg kata, itd., ali ako netko ne dođe do najvišeg kata -
razumijevanja Krsne - nalazi se na nižem nivou znanja. Ako se želi nadmetati s
Bogom i u isto vrijeme napredovati u duhovnom životu, biće osujećen. Ovdje je
jasno rečeno da razumijevanje nije moguće bez poniznosti. Onaj tko misli za sebe
da je Bog je najnadmeniji. Iako ga zakoni materijalne prirode uvijek udaraju, živo
biće zbog neznanja misli: "Ja sam Bog". Stoga je amanitva, poniznost, početak
znanja. Trebamo biti ponizni i znati da smo podređeni Svevišnjem Gospodinu. Živo
biće postaje podređeno materijalnoj prirodi zato što se pobunilo protiv Svevišnjeg
Gospodina. To moramo znati i biti uvjereni u tu istinu.
|
