Ja sam stvorio sve razne odlike živih bića kao što su inteligencija,
znanje, sloboda od sumnje i iluzije, opraštanje, istinoljubivost, vladanje
čulima, vladanje umom, sreća i nesreća, rođenje, smrt, strah,
neustrašivost, nenasilje, jednakost, zadovoljstvo, strogost, milostinja,
slava i nečast.
|
Sve različite odlike živih bića, dobre ili loše, stvorio je Krsna i one su ovdje
opisane.
Inteligencija se odnosi na moć pravilnog analiziranja stvari, a znanje na
razumijevanje što je duh, a što materija. Obično znanje stečeno univerzitetskim
obrazovanjem odnosi se samo na materiju i ovdje se ne prihvaća kao znanje.
Imati znanje znači poznavati razliku izmedu materije i duha. U suvremenom
obrazovanju ne postoji znanje o duhu; Ijudi vode brigu samo o materijalnim
elementima i tjelesnim potrebama. Stoga akademsko znanje nije potpuno.
Asammoha, sloboda od sumnje i iluzije, može se dostići kada osoba ne
oklijeva i kada shvaća transcendentalnu filozofiju. Polako, ali sigurno, oslobađa
se zbunjenosti. Ništa ne trebamo slijepo prihvatiti; sve trebamo prihvatiti s
pažnjom i oprezom. Ksamu, trpeljivost i opraštanje, trebamo primjenjivati;
trebamo biti trpeljivi i oprostiti drugima manje uvrede. Satyam, istinoljubivost,
znači da činjenice trebamo predstaviti takve kakve jesu, za dobrobit drugih. Ne
bismo trebali pogrešno predstavljati činjenice. Prema društvenim običajima,
istina se može reći samo ako je prijatna za druge. Ali to nije istinoljubivost.
Istinu trebamo reći otvoreno, tako da drugi shvate prave činjenice. Ako je netko
lopov i ako ljude upozorimo da je on lopov, to je istina. Iako je istina ponekad
neprijatna, ne bismo trebali izbjegavati reći je. Istinoljubivost zahtjeva da se
činjenice predstave takve kakve jesu, za dobrobit drugih. To je definicija istine.
Vladanje čulima znači da ne bismo trebali koristiti čula za nepotrebno osobno
uživanje. Nije zabranjeno zadovoljiti neophodne potrebe čula, ali nepotrebno
čulno uživanje šteti duhovnom napretku. Stoga čula ne trebamo neobuzdano
koristiti. Slično tome, um trebamo uzdržavati od nepotrebnih misli; to se zove
sama. Ne bismo trebali trošiti svoje vrijeme na razmišljanje o zarađivanju novca.
To je zloupotreba moći razmišljanja. Um trebamo iskoristiti za razumijevanje
najvažnije potrebe ljudskog bića i to treba biti predstavljeno autoritativno. Moć
razmišljanja trebamo razvijati u društvu autoriteta za spise, svetih osoba,
duhovnih učitelja i onih koji su razvili svoju moć razmišljanja. Sukham,
zadovoljstvo ili sreću, trebamo uvijek nalaziti u onome što je povoljno za
njegovanje duhovnog znanja o svjesnosti Krsne. Ono što je nepovoljno za
njegovanje svjesnosti Krsne uzrokuje bol ili nesreću. Sve što je povoljno za
razvijanje svjesnosti Krsne trebamo prihvatiti, a sve što je nepovoljno trebamo
odbaciti.
Bhava, rođenje, odnosi se na tijelo. Što se tiče duše, ona se ne rađa i ne
umire; o tome smo govorili na početku Bhagavad-gite. Rođenje i smrt se
odnose na utjelovljenost živog bića u materijalnom svijetu. Strah je rezultat
brige za budućnost. Osoba svjesna Krsne ne osjeća strah, jer će zahvaljujući
svojim aktivnostima sigurno otići u duhovno nebo i vratiti se kući, Bogu. Stoga
je njena budućnost veoma svijetla. Drugi, međutim, ne znaju što im nosi
budućnost; ne znaju šta će im donijeti sljedeći život. Zato su neprestano u
tjeskobi. Ako se želimo osloboditi tjeskobe, najbolje je da shvatimo Krsnu i
uvijek budemo utemeljeni u svjesnosti Krsne. Tako ćemo se osloboditi sveg
straha. U Srimad-Bhagavatamu ( 11.2.37) je rečeno - bhayam dvitiyabhini-
-vesatah syat: uzrok straha je naša obuzetost iluzornom energijom. Ali oni koji
su oslobođeni utjecaja iluzorne energije, oni koji su uvjereni u to da nisu
materijalno tijelo, već duhovni djelići Svevišnje Božanske Osobe, i koji zato
transcendentalno služe Vrhovnog Boga, nemaju se čega bojati. Njihova
budućnost je veoma svijetla. Strah je stanje osoba koje nisu svjesne Krsne.
Abhayam, neustrašivost, može steći samo onaj tko je svjestan Krsne.
Ahimsa, nenasilje, znači da ne trebamo činiti ono što će drugima donijeti
patnju ili u njima izazvati zbunjenost. Materijalna djela koja obećavaju brojni
političari, sociolozi i filantropi, ne daju dobre rezultate, jer političari i filantropi
nemaju transcendentalnu viziju; ne znaju što je istinski dobro za ljudsko
društvo. Ahimsa znači da ljude trebamo poučavati kako će potpuno iskoristiti
ljudsko tijelo. Ljudsko tijelo je namijenjeno za dostizanje duhovne spoznaje i
zato svaki pokret ili komisija koji ne pomažu ljudima u dostizanju tog cilja, vrše
nasilje nad Ijudskim tijelom. Ono što pomaže ljudima da u budućnosti dostignu
duhovnu sreću se zove nenasilje.
Samata, jednakost, odnosi se na odsustvo vezanosti i odbojnosti. Nije dobro
osjećati veliku vezanost ili odbojnost prema nečemu. Ovaj materijalni svijet se
treba prihvatiti bez vezanosti ili odbojnosti. Ono što je povoljno za svjesnost
Krsne trebamo prihvatiti; ono što je nepovoljno trebamo odbaciti. To se zove
samata, jednakost. Osoba svjesna Krsne prihvaća i odbacuje stvari samo u
ovisnosti o tome koliko su korisne za svjesnost Krsne.
Tusri, zadovoljstvo,znači da ne bismo trebali željeti nepotrebnim djelatnostima
steći što više materijalnih dobara. Trebamo biti zadovoljni s onim što steknemo
milošću Svevišnjeg Gospodina. To se zove zadovoljstvo. Tapas znači strogost
ili pokora. U vezi s tim,u Vedama ima mnogo pravila i propisa, kao što je pravilo
da trebamo ustati rano ujutro i okupati se. Ponekad je vrlo teško ustati rano
ujutro, ali dobrovoljna patnja koju prihvaćamo sljedeći to pravilo se zove pokora.
Slično tome, propisano je da na određene dane u mjesecu trebamo postiti.
Možda ne volimo postiti, ali ako smo odlučni u namjeri da napredujemo u nauci
o svjesnosti Krsne, trebamo prihvatiti takve preporučene tjelesne poteškoće.
Međutim, ne bismo trebali postiti nepotrebno ili protivno vedskim odredbama.
Ne bismo trebali postiti zbog nekog političkog cilja; to je opisano u Bhagavad-
-giti kao post u neznanju, a ono što je učinjeno u neznanju ili strasti ne vodi ka
duhovnom napretku. Međutim, sve što učinimo u guni vrline nam pomaže u
napredovanju, a post u skladu s vedskim odredbama nas obogaćuje duhovnim
znanjem.
Što se tiče milostinje, pedeset posto svoje zarade trebamo dati za neki dobar
cilj. Što je dobar cilj? To je cilj svjesnosti Krsne. Taj cilj nije samo dobar, već
najbolji. Pošto je Krsna dobar, Njegov cilj je uvijek dobar. Zato milostinju
trebamo dati osobi koja deluje u svjesnosti Krsne. U vedskoj literaturi je
propisano da se milostinja treba dati brahmanama.Taj običaj se još uvek slijedi,
iako ne potpuno u skladu s vedskom odredbom. Ali ipak je propisano da
milostinju trebamo dati brahmanama.Zašto? Zato što se bave višom delatnošću
njegovanja duhovnog znanja. Brahmana treba čitav svoj život posvetiti
razumijevanju Brahmana. Brahma janatiti brahmanah: onaj tko poznaje
Brahman se zove brahmana. Tako se milostinja daje brahmanama, jer su
zaokupljeni višim, duhovnim služenjem i nemaju vremena zarađivati za život. U
vedskoj literaturi je također rečeno da milostinju trebamo dati osobi u
odvojenom redu života, sannyasiju. Sannyasiji prose od vrata do vrata ne zato
da bi stekli novac već u misionarske svrhe. Po običaju, idu od vrata do vrata da
bi probudili obiteljske ljude iz sna neznanja. Pošto su obiteljski Ijudi,zaokupljeni
obiteljskim poslovima, zaboravili pravu svrhu života - buđenje svjesnosti Krsne -
dužnost je sannyasija da kao prosjaci posjećuju obiteljske ljude i podstiču ih da
budu svjesni Krsne. Kao što je rečeno u Vedama, čovjek se treba probuditi i
ostvariti ono što mu kao ljudskom biću dolikuje. To znanje i proces daju
sannyasiji. Tako milostinju trebamo dati sannyasijima i brahmanama i u slične
dobre svrhe, a ne hirovito.
Što se tiče yase, slave, Gospodin Caitanya je rekao da je čovek slavan kada
je poznat kao veliki bhakta. To je prava slava. Ako netko postane poznat kao
velika osoba u svjesnosti Krsne, onda je istinski slavan. Onaj tko nema takvu
slavu nije slavan.
Sve ove odlike se manifestiraju širom univerzuma u društvu Ijudi i polubogova.
Na drugim planetima postoje razni oblici ljudskog društva i ove odlike su u
njima prisutne. Krsna stvara sve ove odlike za onoga tko želi napredovati u
svjesnosti Krsne, ali takva osoba ih razvija sama u sebi. Onaj tko predano služi
Svevišnjeg Gospodina razvija sve dobre odlike, po uređenju Gospodina.
Krsna je porijeklo svega s čime se susrećemo, dobrog ili lošeg. Ništa se ne
može manifestirati u ovom materijalnom svijetu ako ne postoji u Krsni. To je
znanje. Iako znamo da stvari imaju različite položaje, trebamo spoznati da sve
potječe od Krsne.
|
