Slušajući sve više i više o  Svevišnjem Gospodinu,  bhakta postaje prosvijetljen.
Taj proces slušanja je preporučen  u  Srimad-Bhagavatamu:  "Poruke  Svevišnje
Božanske Osobe  su  pune  moći,  koje  se  mogu  spoznati  kroz  razgovore  o
Vrhovnom Bogu u društvu bhakta.  Ta  spoznaja  se  ne  može dostići u društvu
umnih špekulatora ili akademski učenih ljudi, jer predstavlja spoznato znanje."
  Bhakte neprestano služe Svevišnjeg Gospodina. Gospodin shvaća mentalitet i
iskrenost živog bića koje djeluje u svjesnosti Krsne i daje mu inteligenciju, kako
bi shvatilo nauku o Krsni u društvu bhakta.   Razgovaranje o Krsni je vrlo moćno
i ako sretna osoba ima priliku družiti se s bhaktama i pokušava usvojiti  znanje,
sigurno će duhovno napredovati prema duhovnoj spoznaji.  Da bi ohrabrio Arjunu
da još više napreduje u  moćnom  služenju  Njega,  Gospodin  Krsna  opisuje  u
ovom poglavlju teme povjerljivije od bilo kojih o kojima je već govorio.
  Sam  početak  Bhagavad-gite,  prvo  poglavlje,  predstavlja  manje-više  uvod u
ostali dio knjige. Duhovno znanje opisano u drugom i trećem poglavlju se naziva
povjerljivim. Teme o kojima se govori u sedmom i osmom poglavlju  se  posebno
odnose na predano služenje i kako donose  prosvijetljenje  u  svjesnosti  Krsne,
nazivaju se još povjerljivijim. Ali u devetom poglavlju se opisuje neokaljana, čista
devocija. Zato se deveto poglavlje naziva najpovjerljivijim.  Onaj  tko je utemeljen
u najpovjerljivijem znanju o Krsni prirodno je transcendentalan;  zato materijalno
ne pati, iako se nalazi  u  materijalnom  svijetu.  U  Bhakti-rasamrta-sindhuu  je
rečeno da je onaj,  tko  iskreno  želi  služiti  Svevišnjeg  Gospodina  s  ljubavlju,
oslobođen, iako se nalazi u uslovljenom stanju materijalnog  postojanja.  Slično
tome,  u  desetom  poglavlju  Bhagavad-gite  će biti objašnjeno da je svatko tko
tako djeluje oslobođena osoba.
Ovaj prvi stih ima poseban značaj. Riječi idam jnanam ("ovo znanje") se odnose
na čisto predano služenje,koje se sastoji od devet različitih aktivnosti: slušanja,
pjevanja,  sjećanja,   služenja,   obožavanja,   upućivanja  molitvi,   pokoravanja,
održavanja  prijateljstva  i  predavanja  svega.   Slijeđenjem  ovih  devet  procesa
predanog služenja,  osoba  se  uzdiže  na  nivo  duhovne  svjesnosti, svjesnosti
Krsne.  Kada  se  njeno  srce  tako  pročisti  od materijalne zagađenosti,  može
shvatiti nauku  o  Krsni.  Samo  shvaćanje  da  živo  biće  nije  materijalno,  nije
dovoljno.  To  može  biti  početak duhovne spoznaje,  ali trebamo uvidjeti razliku
između aktivnosti tijela i duhovnih aktivnosti onoga tko shvaća da nije tijelo.
U sedmom poglavlju smo već govorili o obiljima Svevišnjeg Gospodina, Njegovim
različitim  energijama,  višoj i nižoj prirodi i čitavoj ovoj materijalnoj manifestaciji.
Sada će u devetom poglavlju biti opisane Gospodinove slave.
U ovom stihu je također značajna sanskritska riječ anusuyave. Svi komentatori,
čak i ako su jako učeni, obično zavide Krsni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Čak i
najučeniji među njima tumače Bhagavad-gitu vrlo netočno.  Pošto  zavide Krsni,
njihovi   komentari   su   beskorisni.      Komentari    Gospodinovih    bhakta  su
vjerodostojni.  Nitko ne može objasniti Bhagavad-gitu ili izložiti savršeno  znanje
o Krsni ako zavidi Krsni. Onaj tko kritizira Krsnin karakter,  iako Ga ne poznaje,
je budala. Zato  takve  komentare  trebamo  vrlo  pažljivo  izbjegavati.  Onaj  tko
shvaća da je Krsna Svevišnja Božanska Osoba, čista i transcendentalna osoba,
steći će veliku dobrobit od ovih poglavlja.