anta-kale ca mam eva
smaram muktva kalevaram
yah prayati sa mad-bhavam
yati nasty atra samsayah

anta-kale - na kraju života; ca - također; mam - Mene;  eva - svakako;   smaran -
sjećajući se;  muktva - napuštajući;  kalevaram - tijelo;  yah - onaj tko;   prayati -
odlazi;  sah - on; mat-bhavam - Moju prirodu;  yati - dostiže;  na - ne;  asti - ima;
atra - u to; samsayah - sumnje

Svatko tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se  Mene,  odmah
dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.

U ovom stihu se naglašava važnost svjesnosti Krsne.  Svatko  tko  napusti  svoje
tijelo   u   svjesnosti   Krsne   odmah   biva  prenijet  u  transcendentalnu  prirodu
Svevišnjeg Gospodina. Svevišnji Gospodin je najčistiji od čistih.  Stoga  je svatko
tko je uvijek svjestan Krsne također najčistiji od čistih. Riječ smaran ("sjetiti se")
je značajna.  Nečista  duša  koja nije slijedila proces  svjesnosti  Krsne  predano
služeći ne može se  sjećati  Krsne.  Stoga svjesnost Krsne trebamo primjenjivati
od samog početka  života.  Za  onoga  tko  želi  na kraju  života  dostići  uspjeh,
proces sjećanja Krsne je od suštinske važnosti. Zato trebamo uvijek, neprestano
pjevati  maha-mantru  -  Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare
Rama,  Hare  Rama,  Rama  Rama,  Hare Hare.   Gospodin  Caitanya   nam   je
savjetovao da budemo tolerantniji  od  drveta  (taror iva sahisnuna).  Osoba   koja
pjeva Hare Krsna može naići na mnogo prepreka. Usprkos tome,  podnoseći sve
te prepreke,  treba nastaviti  pjevati  Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare
Hare  /  Hare Rama,  Hare  Rama, Rama  Rama, Hare  Hare,  tako  da  na  kraju
života  može steći punu dobrobit od svjesnosti Krsne.

hare krsna hare krsna
krsna krsna hare hare
hare rama hare rama
rama rama hare hare