U ovom stihu se opisuju osobe dostojne da budu uzdignute na transcendentalni
položaj. Oni koji su griješni, bezvjerni, budalasti prevaranti, teško mogu nadići
dvostranost želje i mržnje. Samo oni koji su u životu slijedili propisane principe
religije, koji su djelovali pobožno i uništili griješne posljedice mogu prihvatiti
predano služenje i postupno se uzdići na nivo čistog znanja o Svevišnjoj
Božanskoj Osobi. Onda postupno mogu u transu meditirati na Svevišnju Božansku
Osobu. To je proces uzdizanja na duhovni nivo. Osoba se može tako uzdići u
svjesnosti Krsne u društvu čistih bhakta, jer se u društvu velikih bhakta može
osloboditi iluzije.
U Srimad-Bhagavatamu (5.5.2) je rečeno da onaj tko zaista želi biti oslobođen
mora služiti bhakte (mahat-sevam dvaram ahur vimukteh), ali onaj tko se druži sa
materijalističkim ljudima slijedi put koji vodi u najmračnije predjele postojanja
(tamo-dvaram yositam sangi-sangam). Svi Gospodinovi bhakte putuju po ovoj
planeti Zemlji samo da bi uslovljene duše oslobodili iluzije. Impersonalisti ne znaju
da zaboravljajući svoj prirodni položaj potčinjenosti Svevišnjem Gospodinu krše
Božji zakon na najgrublji način. Ako se osoba ne utemelji ponovo u svom
prirodnom položaju, ne može shvatiti Vrhovnu Osobu niti se može s odlučnošću
potpuno posvetiti transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.
|