Sanskritska riječ vibhu znači Svevišnji Gospodin, koji je pun neograničenog
znanja, bogatstva, snage, slave, ljepote i odvojenosti. On je uvijek zadovoljan u
Sebi, neuznemiren griješnim ili pobožnim aktivnostima. On ne stvara određenu
situaciju ni za jedno živo biće, ali živo biće, zbunjeno neznanjem, želi biti
stavljeno u određene uslove života i tako njegov lanac aktivnosti i posljedica
počinje. Živo biće je zbog svoje više prirode puno znanja. Usprkos tome, zbog
svoje ograničene moći sklono je padanju pod utjecaj neznanja. Gospodin je
svemoćan, ali živo biće nije. Gospodin je vibhu, sveznajući, a živo biće je anu,
atomske veličine. Pošto je živa duša, ima sposobnost željeti po svojoj
slobodnoj volji. Takvu želju ispunjava samo svemoćni Gospodin. Stoga, kada
je živo biće zbunjeno svojim željama, Gospodin mu dozvoljava da ispuni te
želje, ali nikada nije odgovoran za djela i posljedice određene situacije koju
ono može poželjeti. Kako se nalazi u zbunjenom stanju, utjelovljena duša se
poistovjećuje s materijalnim tijelom stvorenim u određenim okolnostima i biva
podvrgnuta privremenoj bijedi i sreći u životu. Kao Paramatma, ili Nad-duša,
Gospodin uvijek prati živo biće i zato može shvatiti želje osobene duše, kao
što osoba može osjetiti miris cvjeta kada mu se približi. Želja je suptilni oblik
uslovljenosti za živo biće. Gospodin ispunjava njegovu želju kako zaslužuje:
čovjek snuje, a Bog odlučuje. Prema tome, pojedinac nije svemoguć u
ispunjavanju svojih želja. Međutim, Gospodin može ispuniti sve želje. Pošto je
neutralan prema svakome, ne miješa se u želje sičušnih nezavisnih živih bića.
Međutim, kada netko želi Krsnu, Gospodin se posebno brine za njega i
podstiče ga da želi na takav način da Ga može dostići i biti vječno sretan.
Vedske himne stoga izjavljuju - esa u hy eva sadhu karma karayati tam yam
ebhyo lokebhya unninisate . esa u evasadhu karma karayati yam adho
ninisate : "Gospodin navodi živo biće na vršenje pobožnih djela tako da se
može uzdići. Gospodin ga navodi na vršenje bezbožnih djela tako da može
otići u pakao." (Kausitaki Upanisada 3.8)
|
"Živo biće je u svojoj sreći i nesreći potpuno ovisno. Po volji Svevišnjeg može
otići u raj ili pakao, kao oblak nošen vjetrom."
Tako uslovljena duša, željevši od pamtivjeka izbjeći svjesnost Krsne,
uzrokuje vlastitu zbunjenost. Iako je po prirodi vječna, blažena i puna znanja,
zbog sičušnosti svog postojanja zaboravlja svoj prirodni položaj služenja
Gospodina i biva zarobljena neznanjem. Pod opsjenom neznanja, živo biće
tvrdi da je Gospodin odgovoran za njegovo uslovljeno postojanje. Vedanta-
-sutre (2.1.34) to potvrđuju. Vaisamya-nairghrnye na sapeksatvat tatha hi
darsayati : "Gospodin ne mrzi i ne voli nikoga, iako tako izgleda."
|
