Put duhovne spoznaje je bez sumnje težak. Gospodin nam zato savjetuje da
priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu koje potječe
od samog Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne
slijedi ovaj princip učeničkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a
osoba u učeničkom naslijeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku
takva kakva jest. Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitog
procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. Bhagavatam (6.3.19) kaže -
dharmam tu saksad bhagavat-pranitam : put religije neposredno objavljuje
Gospodin. Stoga, umna špekulacija ili suhoparne rasprave ne mogu odvesti
osobu do pravog puta. Nezavisnim proučavanjem knjiga znanja se ne može
napredovati u duhovnom životu. Moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju
da bismo primili znanje. Takvog duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom
potpunog predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažnog ugleda.
Zadovoljstvo samospoznatog duhovnog učitelja je tajna uspjeha u duhovnom
životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravu kombinaciju za duhovno
razumijevanje. Bez poniznosti i služenja, postavljanje pitanja učenom duhovnom
učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban položiti test koji mu
postavi duhovni učitelj i kada duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika,
automatski blagoslivlja učenika pravim duhovnim razumijevanjem. U ovom stihu
se osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo
ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći od njega jasno razumijevanje,
ponizno služeći i postavljajući pitanja. Vjerodostojni duhovni učitelj je po prirodi
veoma ljubazan prema učeniku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman
služiti ga, razmjena znanja i pitanja postaje savršena. |
