Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj
bitci, niti mogu, dragi moj Krsna, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu,
kraljevstvo ili sreću.
|
Ne znajući da njihov samointeres leži u Visnuu (ili Krsni), uslovljene duše
osjećaju privlačnost prema tjelesnim odnosima, nadajući se da će u njima naći
sreću. U takvom slijepom shvaćanju života, zaboravljaju čak i materijalne
uzroke sreće. Izgleda da je Arjuna zaboravio čak i moralna pravila ksatriya.
Rečeno je da su dvije vrste ljudi dostojne za odlazak na Sunce: ksatriya koji
umre neposredno na bojnom polju djelujući po naredbama samog Krsne i osoba
u odvojenom redu života apsolutno odana duhovnoj kulturi. Arjuna ne želi ubiti
čak ni svoje neprijatelje, a kamoli svoje rođake. On misli da ako ubije svoje
rođake neće biti sretan u životu i zato se ne želi boriti, kao što osoba koja ne
osjeća glad nema volje kuhati. Sada je odlučio otići u šumu i voditi usamljeni
život u frustraciji. Ali kao ksatriyi, potrebno mu je kraljevstvo za izdržavanje, jer
se ksatriye ne mogu baviti ni jednim drugim zanimanjem. Međutim, Arjuna nije
imao kraljevstvo. Arjunina jedina prilika za stjecanje kraljevstva leži u borbi
protiv njegovih rođaka i braće i ponovnog osvajanja kraljevstva koje je naslijedio
od svog oca, a to nije želio napraviti. Stoga je bio spreman otići u šumu i voditi
usamljeni život u frustraciji.
|
