Svaki čovjek koji je istinski predan Gospodinu ima sve dobre osobine koje imaju
božanske osobe ili polubogovi, dok abhakta, bez obzira na svoje materijalne
kvalifikacije stečene obrazovanjem i kulturom, nema božanskih odlika. Čim je
vidio svoje rođake i prijatelje na bojnom polju, Arjuna je, kao bhakta, odmah bio
preplavljen samilošću prema njima, koji su odlučili boriti se međusobno. Što se
tiče njegovih vojnika, prema njima je od početka bio suosjećajan, ali je osjećao
samilost čak i prema vojnicima suprotne strane, predviđajući njihovu neminovnu
smrt. Dok je tako razmišljao, njegovi tjelesni udovi su počeli drhtati, a usta se
sušiti. Manje ili više, bio je začuđen kada je vidio njihov borben duh. Praktično se
cijela zajednica, sastavljena od Arjuninih krvnih rođaka, došla boriti protiv njega.
To je potreslo ljubaznog bhaktu kao što je Arjuna. Ne samo da su Arjunini udovi
drhtali, a usta mu se sušila, već lako možemo zamisliti, iako to ovdje nije
spomenuto, da je iz samilosti plakao. Takvi simptomi nisu bili znaci Arjunine
slabosti, već mekog srca, što je osobina Gospodinovog čistog bhakte. Stoga je
rečeno:
|
"Onaj tko je nepokolebljivo predan Božanskoj Osobi ima sve dobre odlike
polubogova, ali onaj tko nije Gospodinov bhakta ima samo materijalne
kvalifikacije koje nemaju veliku vrijednost, jer lebdi na umnom nivou i sigurno će
biti privučen bliještavom materijalnom energijom." (Bhag. 5.18.12)
|